Opis
Knjiga nove proze Ivana Berislava Vodopije (Veliki Grđevac, 1942.), pod naslovom “Pogledi s lica i naličja”, vrlo je zanimljiv, ali istodobno i zahtjevan projekt. To i nije toliko čudno jer, ako smo ikada imali priliku pročitati barem neku od njegovih knjiga, shvatit ćemo da imaju jasnu i čvrstu poruku: dvojnost značenja kao neminovnost.
Sve njegove knjige, promatramo li ih u skladu s naslovom ove nove, mnogim se čitateljima mogu činiti zahtjevnima zbog mogućnosti iščitavanja na više različitih razina (s obje strane stvarnosti) pa su po mnogočemu i drukčije od većine knjiga recentne književne produkcije.
S druge strane, opet samo naizgled, čini se da je riječ o jednostavnom, lapidarnom pripovijedanju koje nerijetko obiluje poetskim pasažima.
Je li doista tako?
Priče koje su kao slučajno istrgnute iz kolotečine naših života tjeraju nas da se ipak ozbiljno zamislimo o vlastitom udjelu, iskustvu o onome što bismo i sami učinili u sličnim prilikama. Naravno, ništa nije isto niti je slučajno, jer sve ima svoje lice i naličje. I opomena je da se i sami što češće osvrnemo ne samo metaforički.
Ivan Berislav Vodopija, kao knjižar i antikvar, bio je u prilici da pročita gomilu (ne)vrijednih knjiga, da vidi i čuje što je mnogima koji ne mare za sitnice moglo promaći. Već nas ova proza, ili ponekad tek pojedine skice, upućuje na razotkrivanje vjerodostojnosti istine i laži, na nezaobilaznu „inventuru” pri kraju života, oholost i lopovluk, degradaciju ljudskosti, navodi nas da se okrenemo malom, zaboravljenom čovjeku, ambicijama bez pokrića, karijerama i zaboravljenim junacima, prijateljima i onima koji to nisu, mladosti koja ne priznaje neumitnost starenja, plaćenom radu za nerad, ljubavi i „ljubavi”, strahu i milostinji, onome što se zbiva kad istinu prepričavamo i još koječemu drugom što je izvučeno na svjetlo dana.
I književna kritika umjela je to dosad prepoznati.
Kao nakladnik ili urednik, čitala sam njegove rukopise jer su redom, osim jednoga, objavljeni u nakladi Ex libris: pjesme “Svaka boja je krvava” (2010.), epistolarni roman “Mrtva priroda i živo srce – pismima kroz crveno” (2011.) – tu je knjigu Will Firth preveo 2012. godine na engleski kao “The Storm in The Still Life”, a predstavljena je na hrvatskome štandu na London Book Fair, 2014., nakon čega slijedi roman “Kulise, makete i pepermint” objavljen 2015., dok su prozni zapisi, naslovljeni kao “Putnik u tramvaju” / “The Man on the Tram – Reality Show”, objavljeni u sklopu projekta Centra za kulturu Trešnjevka 2017., uz što je održan i performans dijeljenja knjige putnicima u tramvajima broj 9. Publikacija nije bila namijenjena prodaji, pa tekst s nastavkom kao cjelinu, pod naslovom “Bez stilskih vježbi”, donosimo u knjizi. Ovdje još treba spomenuti i koautorstvo u knjigama Bredas Lesson (“Juliet Editrice and Trieste Contemporanea Committee”, Trieste, Italy, 2018) te “Jabuke u magli“ (Gligorije Dijak: Ratkovićeve večeri poezije, Podgorica, 2020.) – u prvoj su knjizi objavljeni tekstovi devet, a u drugoj 28 autora.
U pripremi je i najnoviji rukopis eseja, kritika i članaka neobična naslova “Book&ništa”, s mnogim važnim dokumentima i fotografijama iz autorova neposrednog iskustva.
Ivan Berislav Vodopija član je Hrvatskoga društva pisaca.
