Opis
Pišući godinama za jedan rimski tjednik, Milana Vuković Runjić objavila je na talijanskome brojne kratke eseje, koncipirane u obliku odgovora čitateljima, o ljubavi, životu, smrtnosti te utjehi koju nam pružaju književnost, likovna umjetnost i filozofija. Premda je riječ o kraćim tekstovima, tijekom godina iz njih je izrasla cijela „građevina” posvećena onome što je Milanu uvijek najviše zanimalo: tko smo i što možemo naučiti iz odnosa s Drugim.
Tekstovi uvijek počinju nekim pitanjem na koje autorica, posežući nerijetko u labirinte vlastite biblioteke, zazivajući koga stigne – od Boga do Borgesa – nastoji odgovoriti, znajući pritom da na prava pitanja nikada nema konačnog odgovora.
Rijetki su domaći autori u književnoj karijeri imali sreću da svoje eseje mogu gotovo čitavo desetljeće redovito objavljivati u stranom tisku, a Milana Vuković Runjić nekoliko je godina pisala i za književni magazin iz San Francisca koji uređuje, poznat i u nas preveden, pisac Dave Eggers te za slovensko Delo. Ono što objedinjuje njezine romane, novele, poeziju, eseje trajni je interes za rubne i ranjive točke egzistencije, za trenutke kada se otvaramo nepoznatom, koje smo skloni zvati “ljubavlju”.
