Opis
Adelheid Duvanel slovi za majstoricu kratke forme. Njezine priče portreti su čudaka i izopćenika, neprilagođenih i napuštenih, onih drugačijih, ljudi koji osjećaju malo više nego što bi trebalo i vide stvari na samo njima svojstven način. Njezini neobični likovi tvrdoglavo kroče kroz život, ne odričući se svog često kobnog senzibiliteta i osebujnosti. Oni upravo u otklonu od očekivanja što im nameće društvo nalaze dostojanstvo i ustraju u svojim opsesijama i pravu da budu “nesposobni za život”. Premda mračne, često jezovite i uznemirujuće, njezine su priče pune apsurdnih obrata kao i suptilnog humora koji ponekad prelazi u nadrealno i groteskno.
Za prvi prijevod na hrvatski jezik odabrane su tri zbirke priča: Priče vjetra (1980.), Muzej naočala (1982.) i Odgoda izvršenja (1991.), koje povezuje precizan, poetičan i metaforičan jezik Adelheid Duvanel, njezino umijeće oslikavanja detalja i karakterizacije likova, sveprisutna priroda kao ravnopravni protagonist i kao prostor u kojemu se vidljivi, poznati svijet susreće s unutrašnjim svjetovima likova stvarajući začudne slike nesvakidašnje snage.
Čovjek je u iskušenju reći da je ova književnost čudo. S jedne strane čudo zadivljujuće empatije za ljudske dubine, čudo jezične preciznosti i slikovite višeslojnosti. S druge strane, čini se pravim čudom da je autorica, koja je imala težak život, smogla snage stvoriti tako jedinstvenu, formom savršenu književnost. – Hansruedi Kugler, Aarauer ZeitungU gustim pričama Adelheid Duvanel treba uživati kao u delicijama: u malim porcijama koje treba polako blagovati. – Sabine Doering, FAZ
(…) Njezine priče prohuje kao udar vjetra, podarujući nam dašak slobode i čežnju za drugim mjestima, izvrnu mnogo toga i razbaruše uredno počešljane stavove. – Rolf Michaelis, Die Zeit
