Opis
| Kosta Spaić smjelim je redateljskim istraživanjima označio čitavo jedno razdoblje suvremenoga hrvatskog kazališta. Povezan s njegovim povijesnom naslijeđem, taj je istinski poštovatelj zasada svoga učitelja Branka Gavelle redateljski usredotočen na književni predložak, ali i na kreativni dijalog s glumcima, kao nositeljima trajnih vrjednota scenske umjetnosti. Zahvaljujući zavidnoj književnoj i glazbenoj naobrazbi, stečenoj na Filozofskom fakultetu i Muzičkoj akademiji, on je oblikovatelj kazališne cjeline u kojoj su svi elementi sjedinjeni u mrežu kompozicijski pomno složenih međuovisnosti. Sklad glazbe, kao vrhovnoga načela reda, presudna je za Spaićevu redateljsku maštu i kreativnost, ostvarujući se u njegovim režijama kao dubinsko pronicanje u estetske sastavnice samoga teksta, dakle govora, prostora (mjesta), glumčeva tijela, maske, kostima, kretanja i zvuka. |
