Opis
Želeći ,kako sam kaže, upoznati čitatelje s anonimnim junacima Domovinskog rata, koji su ostali samozatajni i nevidljivi, koje nitko na prepoznaje na ulici, autor romansirane autobiografske reportaže i ispovijesti o sudjelovanju u borbama na banovinskom ratištu 1991. godine, u tome je svom nastojanju na više od 400 stranica knjige „Mrtvi se ne vraćaju“ – izdavač Hrvatska kulturna zaklada, Zagreb, 2012. – u cijelosti uspio.
Priključivši se kao dragovoljac – snajperist 1. bojni 2. gardijske brigade Antun Jozing (1943.), školovani ugostitelj i privatnik a od 1985. do odlaska u Domovinski rat i čovjek koji se posvetio alternativnoj medicini, uspio je formom dijaloga i tek tu i tamo opisom trenutnih događanja,predočavanjem opće atmosfere i okruženja, osobnih osjećaja i prisjećanja ponuditi štivo koje se čita gotovo bez predaha.
Njegovi likovi: Bosanac, Hos, Štef, Petar, Đinks, Međimurac, Franjo i ostali, kojima je Deda (Antun Jozing) nadjenuo imena štiteći njihovu želju da ostanu anonimni, živi su ljudi a ne likovi iz piščeve mašte. Upravo zbog toga razgovori između njih imaju stalan visoki naboj,sam po sebi dramatičan, kakva je uostalom bila i situacija na Banovini u tim dramatičnim vremenima kad se hrvatska vojska tek ustrojavala,kad oružja i ratnog iskustva nije bilo, nego samo silna želja i volja da se obrani svoje i ostane svoj na svome.
