Opis
I.Glasovi i oblici u poviestnom razvoju
Blaž Jurišić (Vrgada, 15. siječnja 1891. – Zagreb, 10. veljače 1974.) pučku školu završio je u Vrgadi, a klasičnu gimnaziju u Zadru. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu završio je studij filozofije, hrvatske i germanske filologije. Doktorirao je 1916. disertacijom O pažnji, napose s psihološkog stajališta. Predavao je na gimnaziji i Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu, uređivao je Hrvatsku reviju, a bio je jednim od začetnika Pokreta za hrvatski književni jezik. Ravnateljem Hrvatskoga državnog ureda za jezik postaje 1941. Od 1954. do umirovljenja bio je voditeljem onomastičkih istraživanja u Institutu za jezik JAZU u Zagrebu. Proučavao je djelo Ante Starčevića, odnose između hrvatskoga i srpskoga jezika, govor rodnoga otoka, hrvatsko pomorsko nazivlje i jadransku toponimiju.
Objavio je prvi dio Nacrta hrvatske slovnice, Glasove i oblike u poviestnom razvoju 1944., a drugi dio rukopisno je završen 1948. Oba su dijela ponovno izdana tek 1992. kada ih je za tisak pripremio Stjepan Babić.
Prvi dio tiskan je u smiraj Nezavisne Države Hrvatske. Riječ je o metodološki zastarjeloj gramatici koja obaseže XV i 194 stranice, a sastoji se od triju poglavlja. Gramatika je protkana srbizmima (pasulj, ostrvo, dockan, testamenat, uvo, gluvoća) i izostavljeno je cijelo 19. stoljeće, dok je u normativnim preporukama očit maretićevski pristup hrvatskomu književnomu jeziku. Valja reći da je ova gramatika napisana u duhu svojega vremena opterećena unitarizmom i iskrivljenim pogledima na povijest hrvatskoga jezika. No jednako tako valja naglasiti da je neizostavna za povijest hrvatskoga jezika iz triju razloga:
riječ je o prvoj hrvatskoj gramatici u kojoj se spominje i definira fonetika,
Jurišić opširno govori o fiziologiji glasova pri čemu radi krupan iskorak prema suvremenomu jezikoslovlju,
Jurišićeva Tvorba imenica jedina je povijesna hrvatska tvorba, a sadrži obilje korisnih primjera za istraživače.
