Opis
Branko Fučić, povjesničar umjetnosti i kulture, znanstvenik i esejist, stručnjak za srednjovjekovno zidno slikarstvo Istre i hrvatsko-glagoljsku baštinu, rođen je 8. rujna 1920. u Dubašnici, koja se danas naziva Bogovići. Sve te brojne nagrade i priznanja, kao i ugled iznimnoga znanstvenika, stekao je ustrajnim radom, mnogim otkrićima fresaka i glagoljskih natpisa, napisanim knjigama, raspravama, esejima i predavanjima. Pisao je mnogo, lako i jednostavno, čak i znanstvene rasprave, jer je pred sobom uvijek zamišljao žive osobe kojima se obraća. Objavio je sljedeće naslove: Najstariji glagoljski natpisi, [s. l., s. n.]. Istarske freske, Zora, Zagreb 1963. Božje polje, Zagreb: [s. n., 1974] Glagoljski natpisi, JAZU, Zagreb 1982. Glagoljska epigrafika: kulturno-historijski vidovi, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1982. Stara katedrala sv. Marije u Osoru, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1985. Glagoljski lapidarij u Valunu (na hrv., tal. i njem. jeziku), Turističko društvo – Istarsko književno društvo »Juraj Dobrila«, Valun – Pazin 1988. Apsyrtides, Narodno sveučilište i Turistička zajednica, Mali Lošinj 1990. i 1995. Vincent iz Kastva, Kršćanska sadašnjost – Istarsko književno društvo »Juraj Dobrila«, Zagreb – Pazin 1992. Drivenik, Društvo imena Isusova, Drivenik 1995. Gaštronomija grišnoga fra Karla z Dubašnice, Ivan Lesica, Njivice 1996. Vid Omišljanin, Općina Omišalj – Grad Buzet – Katedra Čakavskog sabora, Omišalj – Buzet – Roč 1996. Terra incognita, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1997., 1998. i 2001. Fraške, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1999. i 2000. Majstor Albert iz Konstanza u Brseču, Jesenoviku, Lovranu, Pazu i Plominu, Razred za likovne umjetnosti HAZU – Udruga Jenio Sisolski, Zagreb – Brseč 2000.
