Opis
Sve je užarena rastalina kamenja, bezoblična masa, prakaos. Finiji dio diže se u vis, teži dio tone prema dnu. Tako nastaju nebo i Zemlja. I budući da upravo rođena Zemlja pliva poput mlake ulja i kreće se kao meduza (…), nebeski kami zapovjede dvama božanstvima, Izanagi-no-Mikoto i Izanami-no-Mikoto, da pojačaju lelujavu Zemlju i da je zadrže (Kojiki).
Sjedinjenje iskonskoga para Izanagi i Izanami nalazi se na početku mita o stvaranju japanskog otočja. Kami, nebeska božanstva, daju im koplje da njime učvrste tu bezobličnu Zemljinu masu. Stojeći na lebdećem nebeskom mostu dva kamija duboko zarone niz božansko koplje, naprave krugove u vreloj soli i ponovno ih miješajući izvlače. Slane kapi koje padaju s koplja gomilaju se i postaju otoci (Kojiki).
Jednoga dana kćerka božanskoga para kamija, božica Sunca Amaterasu, povuče se u tamnu spilju jer ju je razljutilo nedolično bratovo ponašanje. On je pred njezinim očima oderao kožu živom konju. Svojim povlačenjem osudila je svijet na duboku tamu, a odasvud se pojavljuju zli duhovi. Tada se okupe bogovi i smisle lukavstvo kako bi Amaterasu izmamili iz njezine spilje: posade sveto drvo, povješaju na njegove grane svakakve blistave stvari i zrcala, a jedna božica, poznata po razuzdanosti, pred njima počne veselo plesati. Grohotan smijeh bogova primami Amaterasu i ona odškrine vrata spilje te ostane zapanjena pred svojom slikom u zrcalima na drvetu. To iskoriste bogovi, zatvore za njom otvor spilje, a Zemlja bude ponovo obasjana svjetlošću.
