Opis
U proteklom 20. stoljeću odvijala se tiha promjena novovjekovne epistemološke paradigme razvijene na modelu prirodnih znanosti i na njima zasnovane tehnike. Nova je postmoderna paradigma pokolebala povjerenje u novovjekovne pozitivne znanosti i na tom je putu postupno transformirala razumijevanje prirodnih, socijalnih i političkih procesa. Riječ je o semantičkoj karijeri tradicionalnog prirodoznanstvenog ali i politološkog pojmovlja koja se odvijala i koja se još uvijek razvija u teorijama diferencije. Konsekvencije te karijere očitovale su se u procesu napuštanja novovjekovnog znanstvenog pozitivizma koji je prirodu i društvo razumio kao predmete svog istraživanja. Društvo znanosti u koje je zapadni svijet zakoračio teško je razumjeti bez uvida u epistemološke, dekonstruktivističke korijene tih promjena. Istraživanjem znanja njegovim mikroelektonskim pretraživanjem prodire se u njegovu anonimnu, nepoznatu drugu stranu, u neiscrpni resurs inovacija i napretka. Nesat će ugljena, nafte, nestat će životinjske vrste i biljke ali dok je ljudi neznanja kao druge strane znanja ne će nikada nedostajati.
Kako ne bismo postali žrtva napretka i to daleko veća od one koju je proizvodila klasična kapitalska eksploatacija rada, moramo se suočiti s promijenjenom funkcijom znanja kao novog izvora blagostanja, ali i novih oblika nejednakosti među jednakima. Postmoderna je epistemologija osvijestila ovo stanje stvari i generirala drugačije razumijevanje znanosti kao resursa napretka ali i rizika. Rizici nastaju i od nepredvidivih posljedica inovacija i od autoimunizacije znanstvenog, inovativnog društva na opasnosti za koje se smatralo da su napretkom suzbijene. Naše je društvo paradoksalno ugroženo kako od prijeteće stagnacije tako i od nekontroliranog napretka koji obezvrijeđuje postojeće izvore života.
Ovaj glosar pokušava osvijestiti našu situaciju kako bismo se suočili s našom nekompetentošću i pronašli puteve izlaska iz nje aktivacijom drugačijeg razumijevanja i drugačijeg vrednovanja naših potencijala, a to su nadareni školovani mladi ljudi a ne tradicionalne prizvodne snage kapitala i kapitalska percepcija resursa: zemlje, mašinerije i poluobrazovane radne snage…
Predloženi Glosar jest pokušaj da se naša rastuća nekompetentnost suzbije drugačijim razumijevanjem raspoloživog znanja kao prvorazrednog resursa i tako uhvati korak sa suvremenim društvima koja nas manipuliraju svojim boljim i drugačijim razumijevanjem i korištenjem znanja.
U ovom su glosaru u formi eseja obrađeni od autora odabrani postmoderno transformirani klasični politološki pojmovi. Izvori novih pojmova bili su autoru u bibliografiji navedeni tekstovi. Ima tu novih i u znanstvenoj komunikaciji rijetko upotrebljavanih pojmova: anđeoske mašine, antropotantalogija, apsorpcija nesigurnosti, governementalizam, likologija. Zatim ima mnogo poznatih pojmova koje autori postmoderne upotrebljavaju u novom ili proširenom značenju: država, demokracija, politika, moć, pravo… Takvi pojmovi naročito dobro prikrivaju nova značenja stoga jer ih se kao opće poznate čita na zastarjeli, tradicionalistički način.
DAVOR RODIN (1936.), professor emeritus, diplomirao je filozofiju i germanistiku na Filozofskom fakutetu Sveučilišta u Zagrebu. Znanstveni interesi su mu prvenstveno marksizam, njemački klasični idealizam i novija filozofija uopće, a napose postmoderna filozofija i politologija. Na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu predaje političku filozofiju. Među ostalim, objavio je knjige Dijalektika i fenomenologija , Prijepis politike i Predznaci postmoderne.
