Opis
Studije i članci okupljeni u ovoj knjizi promatraju prostor dubrovačke rano novovjekovne književnosti iz dva različita kuta, dvostrukom optikom: nastoje s jedne strane pokazati poetološke i estetske dosege značajnih književnih ostvarenja, dok s druge žele osvijetliti uzajamnu ovisnost književne proizvodnje i vladajuće ideologije Grada te dominantnih ili njima suprotstavljenih svjetonazora. Jednom riječju, nastoje pokazati u kojoj je mjeri dubrovačka ranovovjekovna književnost i prihvaćala i proizvodila vladajuće ideologeme i mitologeme ili im se u književnim tekstovima suprotstavljala, ili ih pak zanemarivala u svome kretanju prostorima fikcionalnosti. Takvim pristupom autorica je željela predstaviti neke aspekte dubrovačke ranonovovjekovne književnosti koji su ostali izvan interesa tradicionalne hrvatske književne historiografije.
Sve studije, govoreći o pojedinim piscima i književnim djelima, govore o Dubrovniku kao specifičnom gradu te nastoje predočiti i evocirati ono ‘posebno’ u njegovoj književnoj kulturi, njegov ‘genius loci’. Opisujući književnu kulturu koju su poticala konformistička i oportunistička stajališta ali i njima suprotstavljeni, kadikad i subverzivni glasovi, a isto tako i kulturu koju su obilježili zaleti u neobične predjele mašte, izvan dosega zbilje – autorica je željela poljuljati idealnu i idealiziranu predodžbu književne kulture »slobodarskoga Grada«.
Ukazujući na mehanizme reciprociteta između kulturne proizvodnje i vladajućih ideologija, a istodobno pokazujući kako književnost posjeduje moći da prevlada takva ograničenja, ona nastoji osvijetliti kulturni identitet Grada, istodobno modernoga i konzervativnoga, liberalnoga i tradicionalnoga, onako kako je taj identitet zabilježen u književnim tekstovima.
