Opis
Ova studija nije povijest filma, nego pokušaj klasifikacije slika i znakova koji se pojavljuju u filmu. Ovdje razmatramo prvi tip slike, sliku-pokret, s njezinim glavnim inačicama, slikom-percepcijom, slikom-afekcijom, slikom-akcijom, i (nelingvističkim) znakovima koji ih obilježavaju. Čas se svjetlost upušta u bitku s tamom, čas razvija svoj odnos s bijelim. Svojstva i moći se čas ocrtavaju na licima, čas izlažu u “bilo kojim prostorima”, čas otkrivaju iskonske svjetove, čas se ostvaruju u pretpostavljeno stvarnim sredinama. Veliki filmski stvaratelji izmišljaju i slažu slike i znakove, svaki na svoj način. Ne samo da ih možemo suprotstaviti slikarima, arhitektima, glazbenicima, nego i misliocima. Nije dovoljno žaliti se ili si čestitati na invaziji misli kroz audiovizualno, treba pokazati način na koji misao djeluje s optičkim i zvučnim znakovima slike-pokreta, i također dublje slike-vremena, kako bi ponekad proizvela velika djela.
