-30%

Goran Pavelić-Pipo – Zagreb, osamdesete…fotografije

16.00  (120.55 kn)  11.20  (84.39 kn)

Goran Pavelić-Pipo – Zagreb, osamdesete…fotografije

Šifra: BS – 26267

Izdavač: V.D.T., Zagreb

Autor: Goran Pavelić-Pipo

Godina izdanja: 2004.

Broj stranica: 62

Uvez: meki

Format: 20×28 cm

Ovo su fotografije koje je Goran Pavelić, u civilstvu znan kao Pipo, satima snimao prije gotovo dvadeset godina na zagrebačkom asfaltu Masarykove ulice, oko kafića Zvečevo. Među stalnom klijentelom taj je poprilično neugledan lokal od svojih petnaestak kvadrata bio poznat kao Zvečka. U kulturnom geopolitičkom pokretu glavnoga grada tadašnje Socijalističke Republike Hrvatske, Zvečka je bila jedino područje pod kontrolom rock’n’rolla…

Pedesetak metara zapadnije od Zvečke nalazio se Kavkaz…

Na istoj razdaljini, ali istočno od Zvečke, na uglu Masarykove i Gundulićeve, u gostionici Poljoprivredne zadruge Blato okupljali su se neuspješni pisci, besprizorni, hrvatski filozofi…

Tih dvadesetak metara pločnika u Masarykovoj zavuklo mi se pod kožu osamdesetčetvrte, kad je već prolazilo njegovo herojsko doba. Na pločniku koji je povezivao tri birtije {Kavkaz, legendarno Tinovo Blato i Zvečku, koja će kasnije postati legendom) od sedamdesetosme okupljala se kompletna zagrebačka urbana scena. Novovalni muzičari, novokvadratovci, mladi fotografi, pisci, glumci i slikari i mnoštvo anonimnih brijača, tko sve nije stajao tamo tih godina. (…) Tamo redovito vise Slavenka Drakulić-llić, Rene Bakalović, Vladimir Tomić, Zoran Franičević, Denis Kuljiš, Nenad Polimac, Mirko Ilić, Ratko Bošković, Mio Vesović i ostalo društvo koje je tada radilo Polet (…) Prepoznavao sam Veljka Barbierija, Peru Kvesića i Davora Slamniga (…) Znao sam i Džonija i Juru, pa Vrdoljaka i Glavana, onda Houru (…) Zaletavao sam se tamo zbog onog najljepšeg što je krasilo Kavkaz-Zvečka-Blato rutu od 1978. do 1987., kad je stvar pukla, naime zbog djevojaka. Zbog komada. Vjerovao sam tada, a i danas vjerujem u to, da sve svjetske modne piste zajedno, svi izbori za miss ovoga&onoga nisu spomena vrijedni u usporedbi s pistom koja se prostirala od Kavkaza do Blata. (…) Imao sam privilegiju uzeti fotke sa sobom doma i pregledati ih u miru. Osjećao sam se dobro gledajući ih, kao što se osjećam dobro kad si doma, za vlastiti gušt, pustim Azru i Film, ili kad čitam Kvesićeve ili Slamnigove priče.

Stanje: odlično.

Uskršnji popust -30%

Opis

Goran Pavelić-Pipo – Zagreb, osamdesete…fotografije

Izdavač: V.D.T., Zagreb

Autor: Goran Pavelić-Pipo

Godina izdanja: 2004.

Broj stranica: 62

Uvez: meki

Format: 20×28 cm

Ovo su fotografije koje je Goran Pavelić, u civilstvu znan kao Pipo, satima snimao prije gotovo dvadeset godina na zagrebačkom asfaltu Masarykove ulice, oko kafića Zvečevo. Među stalnom klijentelom taj je poprilično neugledan lokal od svojih petnaestak kvadrata bio poznat kao Zvečka. U kulturnom geopolitičkom pokretu glavnoga grada tadašnje Socijalističke Republike Hrvatske, Zvečka je bila jedino područje pod kontrolom rock’n’rolla…

Pedesetak metara zapadnije od Zvečke nalazio se Kavkaz…

Na istoj razdaljini, ali istočno od Zvečke, na uglu Masarykove i Gundulićeve, u gostionici Poljoprivredne zadruge Blato okupljali su se neuspješni pisci, besprizorni, hrvatski filozofi…

Tih dvadesetak metara pločnika u Masarykovoj zavuklo mi se pod kožu osamdesetčetvrte, kad je već prolazilo njegovo herojsko doba. Na pločniku koji je povezivao tri birtije {Kavkaz, legendarno Tinovo Blato i Zvečku, koja će kasnije postati legendom) od sedamdesetosme okupljala se kompletna zagrebačka urbana scena. Novovalni muzičari, novokvadratovci, mladi fotografi, pisci, glumci i slikari i mnoštvo anonimnih brijača, tko sve nije stajao tamo tih godina. (…) Tamo redovito vise Slavenka Drakulić-llić, Rene Bakalović, Vladimir Tomić, Zoran Franičević, Denis Kuljiš, Nenad Polimac, Mirko Ilić, Ratko Bošković, Mio Vesović i ostalo društvo koje je tada radilo Polet (…) Prepoznavao sam Veljka Barbierija, Peru Kvesića i Davora Slamniga (…) Znao sam i Džonija i Juru, pa Vrdoljaka i Glavana, onda Houru (…) Zaletavao sam se tamo zbog onog najljepšeg što je krasilo Kavkaz-Zvečka-Blato rutu od 1978. do 1987., kad je stvar pukla, naime zbog djevojaka. Zbog komada. Vjerovao sam tada, a i danas vjerujem u to, da sve svjetske modne piste zajedno, svi izbori za miss ovoga&onoga nisu spomena vrijedni u usporedbi s pistom koja se prostirala od Kavkaza do Blata. (…) Imao sam privilegiju uzeti fotke sa sobom doma i pregledati ih u miru. Osjećao sam se dobro gledajući ih, kao što se osjećam dobro kad si doma, za vlastiti gušt, pustim Azru i Film, ili kad čitam Kvesićeve ili Slamnigove priče.

Stanje: odlično.

Dodaj u košaricu