Opis
U središtu provokativnog novog romana Hanifa Kureishija “Posljednja riječ“, objavljenog nakon višegodišnje stanke, pitanja su poput: „Kako ispričati priču o životu?“ i „Je li ikada moguće ispričati cijelu istinu i samo istinu?“
“Posljednja riječ” komedija je o dva pisca, mlađem i starijem, na prvi pogled suprotnih, ali zapravo komplementarnih i zrcalnih karaktera, nadobudnom mladom biografu Harryju Johnsonu i sedamdesetogodišnjem britanskom piscu indijskog podrijetla Mamoonu Azamu. Najblistaviji trenuci starčeve karijere sada su iza njega, pa mladi pisac dobiva zadatak novom biografijom vratiti slavu nekad buntovnom predvodniku generacije, „stvaratelju svjetova“, „kazivaču važnih istina“ i „velikom literarnom Sotoni“. Nakon dolaska na Mamoonovo seosko imanje, Harry uvidi da je zadatak koji je prihvatio sve samo ne ono što je očekivao…
U verbalnim duelima kojima je roman prožet dvoje pisaca razgovara o ženama, svađa se o ženama, zaljubljuje i odljubljuje, ali i raspravlja o najozbiljnijim temama vezanim uz seksualnost, žudnju, ljubav i pisanje. Čitatelj istodobno ulazi u veoma pitku i zabavnu priču kakvu Kureishi prema vlastitu priznanju preferira, jer je to način na koji vidi svijet, iako nije tip pisca za kojim bi većina čitatelja posegnula kad poželi pročitati nešto komično. Kako sam kaže: „Volim ideju da pišem o nekom tko je težak, koga drugi smatraju problematičnim. Volim ljude teškog karaktera. Volio bih biti takav.“
Jedan od načina na koji pisac može odbiti da shvaća sebe previše ozbiljno jest pisati knjige poput “Posljednje riječi”. Autorova divlja razigranost ne štedi nikoga, ni autora, ni biografa, ni izdavača niti razne sljedbenike. U svakom slučaju, riječ je o urnebesno smiješnoj knjizi za koju neki ističu da graniči s dobrim ukusom, njegovom najmudrijem djelom dosad i zabavnom prikazu književnog života u maniri Montyja Pythona.
