Opis
Gjivo Gundulić (od 19. stoljeća Ivan, talijanski: Giovanni Gondola; nadimak Mačica; Dubrovnik, 8. siječnja 1589. – Dubrovnik, 8. prosinca 1638.), bio je hrvatski barokni pjesnik, epik, lirik i dramatik. Pripadnik je dubrovačke plemićke obitelji Gundulić. Najznačajniji hrvatski barokni pisac.
Rođen je kao najstariji sin pjesnika i vlastelina Frana Gundulića i Džive Gradić. Obitelj Gundulić bila je poznata još u 13. stoljeću, a njezini su članovi, kao pripadnici aristokracije, obavljali različite državno-administrativne poslove u Dubrovniku i okolici.
Školovao se je samo u Dubrovniku završivši humanističku gimnaziju, gdje su mu, uz ostale, učitelji bili Toskanac Camillo Camilli, koji je dopunio Tassov Oslobođeni Jeruzalem te svećenik Petar Palikuća, koji je na hrvatski preveo Život Carla Borromea. Nakon završetka školovanja 25. svibnja 1608. godine postaje član Velikoga vijeća. Nastavljajući obiteljsku tradiciju, obavlja više državno-administrativnih službi u Dubrovniku i okolici; dva je puta bio knez u Konavlima (1615. i 1619.), a u Dubrovniku je uglavnom obavljao pravničke poslove. Godine 1634. postaje senator, a 1638. godine član Maloga vijeća.
Živio je mirno i povučeno, zbog čega su mu suvremenici dali nadimak Mačica (značenje: Mačkica). Godine 1628. vjenčao se je s Nikom Sorkočević s kojom je imao tri sina (najstariji je Fran Gundulić, koji je kasnije postao austrijski general, te Šiško, hrvatski pjesnik i Mato, koji se je borio u španjolsko-portugalskom ratu kao plaćenik) i dvije kćeri (Made i Džive).
Umro je u Dubrovniku nakon dvotjedne bolesti; pretpostavlja se da je uzrok smrti bila upala porebrice. Zbog toga što je umro u 49. godini, nije imao prigodu biti izabran za kneza Dubrovačke Republike (knez nije smio biti mlađi od 50 godina).
Pokopan je u Dubrovniku, u obiteljskoj grobnici, ispred velikog oltara u franjevačkoj crkvi.
