Ivan Picelj: Josip Vaništa

199.08  (1,499.97 kn)

Plakat Ivana Picelja za izložbu Josipa Vanište

Izdavač i godina: Galerija Vjekoslav Karas, Karlovac, 1980.

High Quality Screen Print / visokokvalitetan sitotisak

Format: 50x70cm

Stanje: Izvrsno, uokvireno

Motiv: Josip Vaništa, autoportret

Podloga: svijetložuta, reprodukcija crteža muškog portreta (sivim). Dolje odijeljen sivom linijom informativni tekst u tisku sive, u 3 bloka.

Opis

Picelj, Ivan, hrvatski slikar, grafičar i oblikovatelj (Okučani, 28. VII. 1924 – Zagreb, 22. II. 2011). Studirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1943–46. Jedan od osnivača skupine EXAT 51, s kojom je izlagao u Zagrebu i opredijelio se za apstraktnu umjetnost. Među utemeljiteljima je pokreta novih tendencija, unutar kojeg je stvarao programirana djela kojima je istraživao vizualnu percepciju, ritmove, pomake (Programirani slučaj cm 8-1, 1966); organizirao izložbe pokreta u Zagrebu. Izradbom plakata, opremom knjiga i kataloga izložbi unaprjeđuje vizualnu kulturu grafičkoga oblikovanja i zagovara ravnopravnost primijenjene umjetnosti. Objavio mape grafika u tehnici sitotiska (8 serigrafija, 1957; Cyclophoria, 1971; Remember, 1984–86; Varijacije, 2002). U slikarstvu je razvijao geometrijsku apstrakciju (Kompozicija, 1951; U čast El Lissitzkom, 1956). Ishodišta je pronalazio u općim načelima konstruktivizma i minimalizma, a temeljni su mu postupci redukcija oblika na geometrijske elemente, multiplikacija osnovne plastične jedinice unutar pravilna rasporeda plohe te analiza tonskoga registra osnovnih boja. Izrađivao reljefe i objekte u drvu i metalu. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1994).

Vaništa, Josip, hrvatski slikar (Karlovac, 17. V. 1924 – Zagreb, 24. III. 2018). Diplomirao 1950. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (Marino Tartaglia); bio je profesor na Arhitektonskom fakultetu (1951–94). Redoviti član HAZU-a od 1994. Godine 1959. bio je jedan od osnivača skupine Gorgona, koja se zauzimala za nekonvencionalne oblike likovnog izražavanja. Nastavljajući hrvatsko tradicijsko slikarstvo (od Josipa Račića do Milana Steinera), u istančanim, tonski rađenim lirskim krajolicima, vedutama i mrtvim prirodama stvorio je vlastiti likovni izraz blizak realističnoj poetici (Ana, 1971; Bijeli luk, 1978; Poriluk, 1984). Posebno su mu vrijedni crtački opus (Kafka, 1955; Tin Ujević, 1975; Krčka, br. 44, noću, 1989) i akvareli, turnerovske prozračnosti i poetičnosti (Večernja ulica, Pariz, 1953; Paromlinska cesta, 1968; Novembar /U čast Ljubi Babiću/, 1975; Zapadni kolodvor, 1985). Objavljivao je ilustracije u tisku; bavio se opremom knjiga i scenografijom. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (2006).

Dodaj u košaricu