Opis
Ivan Švear od rane mladosti bavio se povijesno-istraživačkim radom, posebice ga je zanimala moguća povezanost Hrvata, Srba i Slavena s Ilirima. Za života prikupio je opsežnu povijesnu građu koja se bavila tom tematikom. U šezdesetoj godini života počeo je pisati svoju prvu knjigu “Ogledalo Iliriuma” što je prva hrvatska pisana povijest. Djelo je pisao tijekom četiri godine, no nažalost nije doživio i izdanje istog – ono je posthumno izlazilo u Zagrebu od 1839. do 1842. Povijesno gledano u tom djelu Švear zagovara tezu da su Iliri autohtoni, a Slaveni njihovi potomci. U prva tri sveska obrađuje staru povijest do 1114. godine, a 4. svezak do 1790. služeći se pritom i požeškim samostanskim ljetopisima koji su kasnije izgorjeli. Švearovo djelo ima posebno značenje, jer je prva narodna povijest pisana hrvatskim (narodnim) jezikom te predstavlja i veliki obol unutar hrvatskog narodnog preporoda.
