Opis
Ex Ponto je knjiga stihova u lirskoj prozi koju je napisao Ivo Andrić 1918. godine. Naziv ovog djela inspiriran je nazivom zbirke pjesama „Epistulae ex Ponto“ latinskog pjesnika Ovidija, u kojima on pjeva svoje patnje i utiske iz prognanstva u Pontu na obali Crnog mora gdje je protejran od strane Oktavijana Avgusta.U ovom ranom Andrićevom djelu, nazvanom „razgovorom s dušom“ (Niko Bartulović), stilizirano je osobno iskustvo u nastojanju da mu se, u lirskoj sentenci, pridoda značenje filozofsko–poetske istine, a da pritom zadrži fabulativno–narativnu osnovu, na osnovu koje bi se mogla rekonstruirati stanja jednog zatočenika.
Ova knjiga pjesama u prozi razvrstana je u tri ciklusa: prvi ima 26, drugi 25, a treći 88 tekstova, uz završni „Epilog“.
U strasnom lirskom monologu, pjesnik se obračunava sa sobom, pokušava da u tamničkim bdenjima razrješi unutrašnju dramu i oslobodi se traume izazvane utamničenjem. Nepravedan pad iza rešetaka u drugi, surov i mučan svet, gdje je žrtva „na suhom ukletom sprudu“, dovodi pjesnika u stanje da postavlja važna egzistencijlna pitanja i grozničavo razmišlja o svijetu i mjestu pojedinca u njegovim tragičnim okvirima.
U početku pisanja ga prate motivi usamljenosti, strepnje i melankolije. Zatočenost njegovih misli i obuzetost samoćom ga prate tokom cijelog djela. Osnovni motivi pisanja ovog djela su bili samoća i nemir, a zbog boravka u ćeliji i u izgnanstvu biva nemoćan da piše i jedini trenuci svjetlosti su mu trenuci inspiracija koja ga pogađa kao bljesak. Sama poanta djela se nalazi u epilogu kada mladić razočaran životom ipak odluči da živi jer je život kratkotrajan.
