Opis
Jedina zbirka poezije Julija Benešića. Prvo izdanje iz 1922. godine. Pavao Pavličić u studiji »Julije Benešić kao pjesnik« analizira jedinu Benešićevu zbirku pjesama Istrgnuti listovi (1922) te pjesme iz autorove ostavštine. Pavličić u Benešićevu lirskom opusu razotkriva dnevnička obilježja, stilsku suzdržanost i bliskost secesijskom slikarstvu.
Julije Benešić (Ilok, 1883. – Zagreb, 1957.), hrvatski književnik, prevoditelj i jezikoslovac. Nakon studija u Beču, Krakovu, Pragu i Zagrebu, bio je srednjoškolski profesor, sveučilišni lektor za poljski jezik i intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Njegova prva tamošnja intendantura značila je, nakon Miletića, razdoblje najviših umjetničkih dostignuća u povijesti hrvatskoga kazališta. Kao naš najbolji poznavatelj poljske kulture, književnosti i jezika, Benešić je prevodio poljska djela na hrvatski jezik. Autor je “Hrvatsko – poljskog riječnika“, te nedovršena modernoga enciklopedijskog “Riječnika hrvatskoga književnog jezika“. Djelovao je kao lektor za poljski jezik na Sveučilištu, intendant HNK u Zagrebu te kao lektor hrvatskog jezika na Sveučilištu u Varšavi. Pisao je pjesme, književne i kazališne kritike, feljtone i putopise, a osobito su važni njegovi napisi o hrvatskom i poljskim književnicima. Uređivao je ediciju “Suvremeni pisci hrvatski“, bio je urednik časopisa “Savremenik“, “Književnik” i “Vijenac“, a priredio je sabrana djela Matoša, Harambašića i Ante Kovačića.
