Opis
Grad iz ptičje perspektive.
Ne samo u prostoru, nego i u vremenu. Volio bih da je bajka.
Sa svojim kulama i palačama, objektivom kamere, smrznuo se, sa svojim likovima sada ovdje zauvijek. Taktilno je, zajedno prepoznatljivo, sve je isto kao u današnjoj Budimpešti, a opet ne vidimo svoj grad, nego fatamorganu.
U našim snovima ulice su tako prostrane, prazne, sunčane, zidovi kuće besprijekorni, gipsani vijenci i ciganski anđeli netaknuti, prozori i izlozi blješte, parkovi i bulevari okrunjeni lišćem.
Od tada je puhalo na njih, udaralo ih, mnogo pojednostavljeno, oblikovano poviješću.
