Opis
Institutio oratoria, glavno i jedino sačuvano Kvintilijanovo djelo, napisano je poslije autorovog dugog opiranja i zahvaljujući upornim molbama njegovog prijatelja Trifona, jednog od najpoznatijih izdavača iz tog vremena. Djelo je posvećeno Kvintilijanovom iskrenom i odanom prijatelju Marcelu Viktoriju, ljubitelju znanosti. Kako sam kaže, sastavljao ga je nešto više od dvije godine. Djelo sadrži dvanaest knjiga, a pronađeno je u Švicarskoj u samostanu Sent Galen 1416. godine. Obrazovanje besednika je najvažniji i ujedno najobimniji dokument o antičkoj nastavi retorike. Predstavlja kritički prikaz cjelokupnog dotadašnjeg retoričkog iskustva.
Izvori kojima se Kvintilijan služio, da bi stvorio sliku antičke retorske teorije nisu nam dovoljno poznati i uglavnom nisu ni sačuvani. Također se ne može sa sigurnošću utvrditi gdje je svoje prethodnike koristio neposredno, a gdje posredno. On spominje latinski prijevod jednog retorskog priručnika koga je sastavio Gorgija iz Atine, učitelj Ciceronovog sina Marka. A taj prijevod je sastavio nepoznati Publije Rutilije Lupus, od koga su nam sačuvane samo dvije knjige o figurama riječi, dok su ostale dvije o figurama misli izgubljene.
