Opis
“Glas pripovjedačice, Natàlije, jedinstven je u svjetskoj književnosti: nakon nekoliko rečenica prisvojite je kao sestru, prijateljicu, rođakinju, dragu susjedu… Neposredno i živopisno odmah vas uvodi u svijet Barcelone 1930-ih i Druge Španjolske Republike. Pisan u prvom licu, na prvu neobičnim ali autentičnim, naizgled naivnim jezikom, roman je na tragu toka svijesti, ali očišćen od suvišnog. Čitatelj saznaje samo ono što se događa junakinji i u njoj, samo iz njezine perspektive. Natàlia, djevojka skromna porijekla, na fešti na Trgu dijamanta, susreće nepoznata mladića koji je, usprkos početnoj odbojnosti, šarmira. Natalia i Quimet se ubrzo ožene, sirotinjski se kuće, uživaju u malim radostima, ubrzo imaju dvoje djece… Quimetu se uzgoj golubova pretvori u opsesiju zbog koje trpi cijela obitelj. Natàlia je očajna, ali dobra prijateljica, senyora Enriqueta, uvijek joj kaže: ‘Draga moja, sve ti je to život.’ Mercè Rodoreda najznačajnija je katalonska novelistica 20. stoljeća, a roman Trg dijamanta remek je djelo europske književnosti – preveden je na više od trideset jezika. Rodoreda je pisala na katalonskom, a od 1939. živjela je u egzilu.” – Jadranka Pintarić
O autorici: Mercè Rodoreda (1908. – 1983.) najznačajnija je katalonska književnica 20. st. Njezina biografija prilično je romaneskna. Nije se rodila u bogatoj obitelji i htjeli su je brzo udati pa je samo tri godine pohađala školu. Kad je navršila dvadesetu, udali su je za mnogo starijeg ujaka, dobrostojećeg povratnika iz Argentine, s kojim je dobila sina. Bit će da se spasi od nesretnog braka, radila je po raznim redakcijama kao novinarka i pisala kratke priče. Upornošću i radom postala je kolumnistica časopisa Clarisme. Objavila je nekoliko romana i ušla u svijet pisaca, aktivista i novinara. Kada su 1939. Francove trupe došle do Barcelone, s brojnim intelektualcima odlazi u egzil, prvo u Francusku. S piscem Joanom Pratom, 1954. seli se u Ženevu, gdje je i napisala najvažniji katalonski roman 20. stoljeća, Trg dijamanta, a poslije je o tome rekla: „Pisati na katalonskom u stranoj zemlji, bilo je kao željeti da cvijeće procvate na Sjevernom polu.“ Naime, katalonski je bio zabranjen i prijetilo mu je izumiranje. Zanimljivo je da taj roman nije dobio nijednu književnu nagradu. Poslije su mnoga njezina djela bila višestruko nagrađivana, a bila je omiljena i kod publike i kritike. Pred kraj života vratila se u Kataloniju.
Ostali važniji romani: Jardi vora el mar (Vrt uz more, 1967.), Mirall trencat (Razbijeno zrcalo, 1974.), La mort i la primavera (Smrt i proljeće, 1986.).
