Opis
Pod nazivom “Novo kazalište” (Le Nouveau Theatre) francuska književna kritika podrazumijeva skupinu francuskih i frankofonih dramatičara, koji su djelovali između 1947. i 1968. g., a koji se ne mogu vezati uz francusko bulevarsko, politički angažirano ili filozofsko-literarno kazalište. Desetljećima se recepcija vezivala uz pojam kazališta apsurda i tumačenja tekstova koja je uveo Martin Esslin, no posljednjih godina dolazi do revalorizacije opusa pojedinih autora poglavito u kontekstu suvremenih teorija i otkrića ostatka tj. cjeline njihova opusa. Djela autora poput S. Becketta, E. Ionescoa, A. Adamova, J. Geneta i dr. na hrvatskim su pozornicama i u hrvatskom književnom i kulturnom životu pristuna više od šest desetljeća. Disertacija proučava tijek i način recepcije francuskoga Novog kazališta u hrvatskoj prijevodnoj književnosti, periodici, književnoj i kazališnoj kritici te na hrvatskim pozornicama. Rezultati analize ukazuju na uključenost hrvatske književnosti i kulture u tendencije svjetskih književnosti. Rad je doprinos sustavnijem poznavanju hrvatsko-francuskih književnih veza u XX. i XXI. stoljeću i komparativnom proučavanju hrvatske književnosti u europskom kontekstu.
