Opis
Mihovil Pavlek – Miškina (Đelekovec kod Koprivnice, 24. rujna 1887. – logor Jasenovac ili logor Stara Gradiška, 30. lipnja1942.), bio je hrvatski književnik, političar, član Hrvatske seljačke stranke.
Miškina nije nadimak, nego oblik imena. U tom dijelu Podravine čest je običaj da se muško ime izgovara u augmentativu, a prezime u posvojnom pridjevu, npr. Zdravko Tišljar – Zdravkina Tišljarov. Tako je i Miško (službeno: Mihovil) Pavlek za suseljane bio Miškina Pavlekov.
Začetnik je književne misli i predvodnik grupe seljaka-pisaca u Hrvatskoj. Pisati je počeo kao zreo čovjek. Pisao je pjesme, crtice, pripovijetke, članke, brošure. Objavljivao je u raznim dnevnicima, tjednicima, časopisima, kalendarima: Božićnica (kalendar), Dom, Evolucija, Hrvatska revija, Hrvatsko selo, Napredak, Napretkova božićna/uskrsna knjiga, Narodno kolo, Razgovor, Republika, Savremenik, Seljačka prosvjeta, Seljačka sloga, Slobodni dom, Varaždinske novosti i inima.
Miškina je već prije 1941. godine bio na meti ustaških emigranata. Tako je ustaški emigrant iz Koprivnice Martin Nemec 1939. godine poručio Miškini neka ih ne čeka jer da će se s njime obračunati. Nakon proglašenja NDH, ustaška je vlast krenula s pristupanjem mjesnih organizacija HSS-a u ustaški pokret a u Koprivnici je došlo do sukoba nekih članova stranke s proustaškim dijelom HSS-a koje je željelo preuzeti Gradsko poglavarstvo. Želeći neposredno od Mačeka dobiti daljnje smjernice za rad, u Zagreb su se uputili Miškina, Stjepan Prvčić i Tomo Čiković ali u Zagrebu nisu uspjeli doći u dodir s nekim iz užega vodstva stranke. Po povratku Povjerenstvo Glavnog ustaškog stana za Koprivnicu, na čijem je čelu bio ustaški povratnik Nemec, već od 26. travnja 1941. godine, ograničilo mu je kretanje samo na područje đelekovečke općine. Nekoliko su puta Miškinu i njegove suradnike ustaše zatvarali i zatim puštali ne bi li ih natjerali da pristupe ustaškom pokretu. U srpnju su uhićeni Miškina, Franjo i Tomo Gaži te Stjepan Prvčić, članovi Kotarske organizacije HSS-a i u zatvoru su proboravili više od mjesec dana bez ikakva saslušanja.
Iako su se neki ustaše zauzimali za njegovo puštanje (22. srpnja 1941. godine, koprivničko izaslanstvo kod poglavnika Ante Pavelića pod vodstvom doglavnika Andrije Betlehema) to mu nije pomoglo te je ponovno uhićen pod optužbom prokomunističke djelatnosti. 9. svibnja 1942. godine je uhićen a sutradan, 10. svibnja, odveden je u Sabirni logor Jasenovac.
“U ustaškim je krugovima bilo različitih gledanja na Miškinin slučaj. To nam nedvojbeno kazuje pismo ustaškog logornika Mije Uđbinca, upućeno 22. veljače 1943. ustaškom stožeru u Bjelovar: “U njegovu ga kotaru jedni jako hvale, drugi kude. Najviše ga možda kudi g. Ivan Kraljić, seljak iz Koprivnice, Radićev narodni zastupnik prije Miškine. No, za Kraljića se može primietiti, da od naroda nema nikoga za sobom. Slično ga kude i svi oni koji stoje pod uplivom Kraljićevim. Drugi pak Miškinu hvale. Istina je po svojoj prilici negdje u sredini. Miškina nije komunista boljševik, ali u pitanju, koga Hrvati moraju više voljeti: Nijemce ili Ruse, on odgovara Ruse… Ustaški je pokret podupirao u vrijeme najjače diktature, narod pripravljao na borbu… Ponovno iznosim svoje mišljenje, da Miškina Jasenovac nije zaslužio….
Još se ne zna sa sigurnošću gdje je točno ubijen, u Sabirnom logoru Jasenovac ili logoru Stara Gradiška, a ubijen je od ustaša.
“Kao službeno mjesto Miškinina ubojstva navodi se logor Jasenovac, a kao dan vjerojatno 6. lipnja 1942. godine. No povjesničar dr. sc. Davor Kovačić u svojim istraživanjima navodi da je Miškina bio jedna od najpoznatijih osoba zatočenih u logoru Stara Gradiška te dokazuje da je on tamo i ubijen. Prema njemu, “bivši logoraš Šime Klaić smatra da su Miškinu ubili Nikola Gagro i Dinko Šakić 5. i 10. srpnja 1942. godine u Staroj Gradiški, a to su mu potvrdili, kako je rekao, i neki ustaše koji su se hvalili kako znaju o tome. Klaić je također rekao da su logoraši bili ustašama ‘divljač za odstrijel’ jer su ih mogli ubijati kako god su htjeli, a da zbog toga nikome ne odgovaraju.” I još jedan detalj navodi: „Pojedini preživjeli zatočenici i danas tvrde kako su čuli da je Miškina ubijen u Jasenovcu, zajedno sa slikarom iz Sarajeva Danijelom Ozmom.
