Opis
Knjiga Kontrapunkti kontrakulture grafički je razlomljena na retke koje prepoznajemo kao ritmomelodične stihove govora svakodnevnice. Poetski i prozni iskazi teku usporedno i jedni su od drugih neodvojivi, na način da pjesma u prozi utire put slobodnom diskurzivnom stihu. Oni su lice i naličije istog procesa oblikovanja jezičnog materijala, nepostojanja rime i sonornih efekata. Osnovna ideja knjige mimikrijsko je ulančavanje fragmentiranog pripovijedanja koje to nije, kojemu manjka osnovni element naracije – priča. Za razliku od velikih Pisaca i Pjesnika koji semantičke međuprostore pune prirodnim pejzažima i životinjama krajolik knjige Kontrapunkti kontrakulture čine avangardni postupci visoke i niske citatnosti, preoznačavanja i iluzije referencijalnosti kojima se poetskom prozom i kraćim esejima iskoračuje u sfere konotativnosti-denotativnosti.
Knjiga Kontrapunkti kontrakulture vizija je svijeta, i hrabrost za direktnu borbu svim raspoloživim sredstvima protiv fatalnog karaktera sadašnjosti, postojećih zakona koji „na ubod ruže odgovaraju mirisom trnja“. Knjiga je whitmanovski stihovni govor ‘slobodne proze’: maštom, nadahnućem i žudnjom protiv moralnih normi i protiv običaja zajednice.
Pisanje je čin koji nadilazi smisao napisanog. Pišemo da bismo prepustiti drugima interpretaciju smisla, a čitamo, ne da bi voljeli pisca, nego da bi pomicali granice.
Nikola Devčić Mišo rođen je u Slavonskoj Požegi 5.1.1959. Od 1977. godine živi u Zagrebu, bavi se glazbom, pohađa makrobiotičke Kushi Institute u Londonu i Bostonu; od 1990. do 2010. organizira programe u klubu Gjuro 2; 1995. pokreće i uređuje časopis Up&Underground Critical Theory Dossier (www.up-underground.com), 1997. osniva Udrugu Bijeli val; 2008. suosnivač je Subversive Film Festivala (
Knjiga Kontrapunkti kontrakulture grafički je razlomljena na retke koje prepoznajemo kao ritmomelodične stihove govora svakodnevnice. Poetski i prozni iskazi teku usporedno i jedni su od drugih neodvojivi, na način da pjesma u prozi utire put slobodnom diskurzivnom stihu. Oni su lice i naličije istog procesa oblikovanja jezičnog materijala, nepostojanja rime i sonornih efekata. Osnovna ideja knjige mimikrijsko je ulančavanje fragmentiranog pripovijedanja koje to nije, kojemu manjka osnovni element naracije – priča. Za razliku od velikih Pisaca i Pjesnika koji semantičke međuprostore pune prirodnim pejzažima i životinjama krajolik knjige Kontrapunkti kontrakulture čine avangardni postupci visoke i niske citatnosti, preoznačavanja i iluzije referencijalnosti kojima se poetskom prozom i kraćim esejima iskoračuje u sfere konotativnosti-denotativnosti.
Knjiga Kontrapunkti kontrakulture vizija je svijeta, i hrabrost za direktnu borbu svim raspoloživim sredstvima protiv fatalnog karaktera sadašnjosti, postojećih zakona koji „na ubod ruže odgovaraju mirisom trnja“. Knjiga je whitmanovski stihovni govor ‘slobodne proze’: maštom, nadahnućem i žudnjom protiv moralnih normi i protiv običaja zajednice.
Pisanje je čin koji nadilazi smisao napisanog. Pišemo da bismo prepustiti drugima interpretaciju smisla, a čitamo, ne da bi voljeli pisca, nego da bi pomicali granice.
