Opis
Pjesme: Anka Žagar
Grafika: Dalibor Jelavić
Predgovor: Zvonimir Mrkonjić
Zbirka pjesama ONAON Anke Žagar, objavljena je prvi put 21.09.1984. u Zagrebu u biblioteci Gradus. Zbirka isprva nije bila namjenjena komercijalnoj prodaji.
Dalibor Jelavić rođen je 29. svibnja 1949. u Beogradu. Od 1950. do 1960. živio je u Vrgorcu, potom u Metkoviću, a od 1961. u Zagrebu gdje je stekao osnovno, srednje i visoko obrazovanje. Surađivao je s profesorom Krstom Hegedušićem u njegovom ateljeu na Rokovom perivoju u izradi kartona za freske spomenika na Tjentištu tijekom 1968. i 1969. te s s akademskim slikarom Edom Murtićem u nizu projekata (tapiserija, mozaik, keramika) kao njegov pomoćnik od 1969. do 1972. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1977. i postao suradnikom Majstorske radionice profesora Ljube Ivančića i Nikole Reisera od 1977. do 1979. Godinu dana boravio je u Parizu i Rouenu gdje je nastao ciklus crteža Strašila. Od 1977. je član Hrvatskoga društvo likovnih umjetnika, a također i član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. S grupom umjetnika (Hržić, Kiš, Penezić, Rašić, Rogina) 1987. je utemeljio i vodio Trajnu radnu zajednicu – ArTreso gdje je djelovao do 1991. na području umjetničkog oblikovanja i grafičkog dizajna. Dopredsjednik Hrvatskoga društvo likovnih umjetnika je od 1990. Godine 1991. postaje dragovoljac Domovinskoga rata. Također je suorganizator i osnivač “Satnije hrvatskih umjetnika” te je promoviran i odlikovan u više navrata. Godine 1992. radio je u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu na poslovima grafičkog dizajna. Kao dopredsjednik Hrvatskoga društva likovnih umjetnika aktivno se zalagao za očuvanje rada društva i povrat u zgradu Doma likovnih umjetnika “Ivan Meštrović”. Samostalno i grupno izlagao je u zemlji i inozemstvu (Francuska, Njemačka, Mađarska, Austrija, Slovenija, Rumunjska, Crna Gora, Italija, BiH, Island, Belgija, Makedonija, SAD, Velika Britanija…). Umjetničko djelovanje ogleda se u različitim likovnim tehnikama (crtež, grafika, ulje, tapiserija, emajl, keramika, plakat), a u posljednje vrijeme i u stvaranju video-zapisa (dokumentarni film, TV-spotovi, 3D animacija). Za svoj je rad višekratno nagrađivan. Od 2004. do odlaska u mirovinu 2014. godine bio je nastavnik na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu (prvo u zvanju docenta, a zatim profesora, izvanrednog od 2008., i redovitog od 2012. godine.), na kojoj je obnašao i dužnosti prodekana, a zatim i dekana (od 2010. do 2012. godine).
Žagar, Anka, hrvatska pjesnikinja (Zamost, 6. VII. 1954). Diplomirala je 1978. jugoslavistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prvom, nagrađenom zbirkom pjesama Išla i … sve zaboravila (1983) prepoznata je po osporavanju jezične normativnosti i tipološko-žanrovske kontroliranosti poetske kreacije te je njezin hermetičan izraz književna kritika protumačila i kao prosvjed protiv mehanizama kontrole i represije posredovanih jezikom. U grafičkoj je mapi Onaon (1984) stihovima onkraj gramatičke norme znatno povećala afektivni potencijal, uspostavivši citatni i intertekstualni odnos prema poetikama povijesne avangarde, ponajprije intencionalnom degramatizacijom. Iako je poetički bila povezivana sa semantičkim konkretizmom i neoavangardnim tendencijama u suvremenoj hrvatskoj književnosti, njezina treća zbirka Zemunice u snu (1987), pisana kronološki prije druge, potvrdila je specifičnost njezine poezije, otklon od rječničke norme obilnom uporabom neologizama i radikalno relativiziranje sintakse, čime je njezin opus prekoračio generacijske okvire te se približio postmodernom pjesništvu. Nekonvencionalna uporaba interpunkcije, leksički rariteti i novotvorenice, oksimoron i paradoks, otklon od ortografske norme, sraz kolokvijalizama i arhaizama te svakidašnjega i medijskoga govora s frazeologijom retoričkih vrsta, kompozicija pjesme kao sintaktički eksperiment – svi ti postupci također odlikuju daljnje zbirke i grafičke mape (Nebnice, 1990; Bešumno, bijelo, 1990; Guar, rosna životinja, 1992; Stišavanje izvora, 1996). U kasnijim zbirkama (grafička mapa Male proze kojima se kiša uspinje natrag u nebo, 2000; Stvarnice, nemirna površina, 2008; Pjevaju razlike tihotapke, 2015), uz prepoznatljive znakove autoreferencijalnosti, bitna je značajka performativni učinak jezika. Žagar je u cjelini stvorila opus koji je radikalnim otklonom od lirskih konvencija te po načinu uspostave metatekstualnih veza s naslijeđem pjesničke tradicije, prije svega ekspresionizma i nadrealizma, jedinstvena pojava u suvremenome hrvatskom pjesništvu. Izabrane pjesme objavljene su joj 2012 (Crta je moja prva noć). Dobitnica je Nagrade Goranov vijenac za cjelokupan pjesnički opus (1994).
