Opis
Pomoću utemeljenih činjenica, Dan poslije Roswella završava desetljećima staru kontroverzu koja je okruživala tajanstveni pad neidentificirane letjelice u Roswellu, u New Mexicu 1947.
Potpomognut dokumentima s kojih je skinuta oznaka tajnosti, pukovnik Corso, član Vijeća nacionalne sigurnosti predsjednika Eisenhowera i bivši šef Odjela za strane tehnologije u Odjelu za istraživanje i razvoj američke vojske, otkriva kako je upravljao izvanzemaljskim artefaktima iz Roswella.
Objašnjava kako je vodio reverzno inženjerstvo vojnih projekata koji su doveli do: integriranih čipova, optičkih vlakana, lasera i
supervodljivih vlakana.
Pukovnik Philip J. Corso je 1961. godine dobio neobičan zadatak da prouči djeliće tehnologije koji su pohranjeni čekali četrnaest godina, a poticali su s NLO-a srušenog kraj Roswella. Potom ih je trebao neprimjetno ‘ugraditi’ u već postojeće američke vojne programe, kako bi se izgubio svaki trag njihova izvanzemaljskog podrijetla.
Prema Corsu, temelj američke politike prema NLO-ima udaren je ubrzo nakon pada NLO-a kraj Roswella. U konfuznim satima nakon otkrića srušene letjelice vojska je odlučila da, u nedostatku drugačijih informacija, smatra da je riječ o izvanzemaljskoj letjelici.
Te su letjelice nadgledale vojne instalacije tehnologijom za koju su već znali da su s njom bili upoznati i nacisti, što je potaknulo vojsku da pretpostavi da imaju neprijateljske namjere i da su interferirali sa ljudima tijekom rata.
Nije se znalo što su htjela bića u letjelicama, ali su iz njihova ponašanja, kao što su intervencije u ljudske živote (‘otmice’) i sakaćenje stoke, zaključili da su potencijalni neprijatelji. Prema Corsu, SAD su desetljećima uključene u tajni rat protiv NLO-a, a Hladni rat bio je samo izgovor za posve drugo tehnološko nadmetanje – ono s izvanzemljanima.
Knjiga Dan poslije Roswella jedinstven je uvid u shizofrenu politiku prikrivanja postojanja NLO-a i istovremenog razvijanja obrambene strategije protiv njih, ali najvažnije u pitanje transfera izvanzemaljske tehnologije u suvremenu tehnologiju koju danas koristimo.
Philip J. Corso bio je ključni obavještajni časnik kopnene vojske, Služio je u stožeru generala MacArthura u Koreji, a kasnije i u Vijeću za nacionalnu sigurnost Dwighta D. Eisenhowera u činu dopukovnika. U svojoj dvadesetjednogodišnjoj vojnoj karijeri dobio je devetnaest odlikovanja i spomenica za valjano vršenje službe.
Demobilizirao se 1963. i zaposlio kod senatora Jamesa Eastlanda i Stroma Thurmonda kao član osoblja zadužen za pitanja nacionalne sigurnosti. Otada je radio za razne privatne poslovne tvrtke kao konzultant i stručnjak za vojne narudžbe. Pojavio se u emisiji Prime Time Live kao stručni komentator o letovima aviona U2 iznad Rusije u doba Hladnog rata, a svjedočio je i pred Odborom za nacionalnu sigurnost Američkog kongresa o američkim tajnim zarobljenicima u Sjevernoj Koreji.
