Opis
U ovom klasiku povijesno-kritičkog promišljanja o drevnim civilizacijama, Ranuccio Bianchi Bandinelli – jednostavnim jezikom koji izbjegava nejasnoću određenih umjetničkih kritika – ograničava svoje ispitivanje rimske umjetnosti na njezino mjesto u gradu Rimu, središtu one političke moći s kojom je sav umjetnički izraz ostao usko povezan stoljećima. Dok je rimska umjetnost u svojim počecima bila neraskidivo povezana s grčkom umjetnošću, to je nasljeđe potom doživjelo duboku transformaciju, prilagođavajući se potrebama radikalno drugačijeg društva. Autor prati i analizira oblike i značenja rimske umjetnosti od njihova nastanka do Komodovog vremena, krajem drugog stoljeća poslije Krista, kada su postali očiti prvi simptomi krize koja će dva stoljeća kasnije dovesti do novog figurativnog jezika srednjovjekovne Europe.
