Opis
Stjepan Planić: Problemi savremene arhitekture
Zagreb, 1932.
23×31 cm
240pp
Tvrdi uvez (plave korice)
Design Ernest Tomašević
Stjepan Planić (Zagreb, 27. prosinca 1900. – 26. prosinca 1980.) bio je jedan od najznačajnijih hrvatskih arhitekata 20. stoljeća i njegovo je djelo visoko cijenjeno kao izuzetan doprinos panorami moderne hrvatske arhitekture tog razdoblja. između 1930. i 1980. Većina njegovih ostvarenja nalazi se u Zagrebu i njegovu neposrednom susjedstvu, iako je niz razasutih po Hrvatskoj, od Čakovca, preko Kalnika do Požege, Jadranova, Novog Vinodolskog i otoka Visa.
U zagrebačkoj školi moderne arhitekture nekoliko prioriteta pripada Stjepanu Planiću. Među najvažnije spada činjenica da je 1932. godine prvi uredio i objavio knjigu, popis problema suvremene arhitekture pod naslovom “Treba znati… napredak gradnje”. načinom slika, odnosno arhitektonskim nacrtima i fotografijama Planićeve generacije arhitekata, popraćenim lapidarnim tekstovima u obliku komentara. O stvarnom značenju te dobro producirane, reprezentativne knjige moći ćemo prosuditi tek gledajući nastanak moderne arhitekture u našim krajevima i stavljajući vrijeme njezina izlaska u povijesni kontekst tadašnje europske arhitekture. Uslijedilo je 9 godina nakon što je Le Corbusier objavio svoju epohalnu knjigu “Vers une arhitektura” i četiri godine nakon što je Mies van der Rohe pozvao suvremene arhitekte da realiziraju po jednu stambenu zgradu u Weissenhofu kod Stuttgarta, potpuno besplatno što se tiče vlastitih obveza. Pojavio se samo tri godine nakon osnivanja Međunarodnog kongresa moderne arhitekture CIAM od strane svjetske udruge arhitekata u La Sarrazu. Planić je njihov manifest uzeo kao moto svoje knjige. I danas sa svojih 130 stranica i gotovo isto toliko nacrta i fotografija pokazuje da je moderna arhitektura dvadesetih i tridesetih godina prednjačila u razvoju tehnologije, kao i mnogo puta u povijesti, kao što je to bio slučaj s nekim umjetničkim disciplinama 20. stoljeća. Uz objektivnu dokumentaciju i cjelovitost pregleda, u “Problemima…” postoje neki principi i sadržajni aspekti koji su i danas značajni. Za početak, to je odnos projektiranja i zakonodavstva, odnos arhitekta i urbanističko-građevinske uprave, odnos kreatora i društva, arhitekta i investitora i promicanje ideje ideala” universitas architectorum et fabrorum”
