Opis
Usponom na goru Karmel Ivan simbolizira stanje mističnog sjedinjenja duše sa svojim Bogom.
Za Ivana to sjedinjenje predstavlja duboku etičku, psihičku i antičku asimilaciju s Bogom, uranjanje u otajstva Ljubavi…
Put do tog vrhunca — mističnog sjedinjenja vodi kroz faze mučnog očišćenja…, kroz svjetlo i sjenu — chiaroscuro jednog Caravaggia ili velikih slikara baroka: Velasgueza, Murilla, Rembrandta…
Uspon u samoj koncepciji ima određenu fizionomiju i autor ga samo razvija u pojedinostima. Prisna mu je veza između emotivnog i refleksivnog elementa; sve je ispunjeno duhom, u kojem je koncentriran bitak.
Ivanova nam se paleta otkriva tako čarobna, kao paleta impresionista: Cétannea, Maneta, Moneta… Ili nam se čini kao da motrimo kroz njegova djela prelijevanje boja sunčanoga spektra: zelene kao smaragd, crvene kao rubin, žute kao topaz, modre kao safir …
Za podlogu svoje nauke i života Ivan traži ništa (nije to »ništa« u ontičkom smislu) da postigne sve. Nije to ono Budhino-Sakvamunino ispunjenje u ništavnosti Nirvane, nego je to obuhvaćanje svega, po oslobođenju od spona neurednosti u samome čovjeku.
Ivanova je Ljubav — sazrela na Križu — razapeta i raspjevana… Ona vodi dubinama Vječnosti, najuzvišenijemu Vrhuncu: Trojstvenome Bogu.
