Opis
«Strategija sukoba» nastala je iz pera dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju, Thomasa C. Schellinga, profesora vanjske politike i nacionalne sigurnosti, te profesora političke ekonomije, koji je proučavao primjenu teorije igara na međunarodne odnose.
U svojoj knjizi «Strategija sukoba» sam autor naglašava kako “proučavati strategiju sukoba znači zauzeti stav da je većina konfliktnih situacija u biti dogovorne prirode”. U takvim situacijama jedan sudionik može postići svoj maksimum ovisno o izborima ili odlukama drugoga sudionika. Drugim riječima, najbolji potez svakoga sudionika ovisi o onome što drugi sudionik očekuje da će biti napravljeno. Konfliktno ponašanje može se tako tumačiti kao proces dogovaranja. Schelling pretpostavlja da suparnici dijele dovoljno snažan zajednički interes kako bi postigli rezultat koji neće uništiti apsolutnu vrijednost za obje strane. Prema njemu, «’uspješan’ štrajk zaposlenika nije onaj koji će financijski uništiti poslodavca, već onaj koji se možda nikad neće ni dogoditi».
«Knjiga Thomasa Schellinga «Strategija sukoba» izložila je njegovu viziju teorije igara kao sjedinjujućeg okvira za društvene znanosti. Knjiga je imala trajni utjecaj na ekonomsku struku kao i na druge društvene znanosti. Među ostalim, inspirirala je pomnu analizu pregovaranja u situacijama povijesnih kriza. Knjiga je također imala vrlo snažan utjecaj na vojne teoretičare i praktičare u doba hladnog rata, te je mogla značajno pridonijeti međusobnom zastrašivanju i razoružanju supersila.” (Iz izvještaja Kraljevske švedske akademije znanosti 2005.) Schellingova analiza strateške opredijeljenosti pridonijela je razumijevanju različitih fenomena, od konkurentske strategije tvrtki do prijenosa ovlasti političkog odlučivanja.
«Strategija sukoba» namijenjena je ekonomistima, sociolozima, politolozima, pravnicima, vojnim teoretičarima i praktičarima, te svima onima koje zanima interdisciplinarno područje koje se naziva teorijom sukoba, teorijom pregovora ili teorijom strategije.
Thomas C. Schelling je profesor vanjske politike i nacionalne sigurnosti na Sveučilištu Maryland i profesor emeritus političke ekonomije na Sveučilištu Harvard, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2005. za primjenu teorije igara na međunarodne odnose koja je “unaprijedila naše razumijevanje sukoba i suradnje”. Autor je «Arms and Influence» (1966), «Micromotives and Macrobehavior» (1978), «Choice and Consequence» (1984) i drugih knjiga.
