Opis
Iako je Branko bio upućen u mnoge Verine tajne, nju kao čovjeka nikako nije mogao potpuno povezati. Mijenjala se iz domaćice u zavodnicu, iz profesorice u učenicu, iz profesionalke u amaterku. Kako je vrijeme odmicalo, Verin mu je identitet postajao vrlo upitan. U jednu osobu kao da su se slile osobnosti svih ljudi svijeta, ali uvijek s naglaskom na ljubav. Njezina je ljubav, površno gledajući, djelovala ljudski. No ispod te ljudske površine zračio je neki čudni autoritet koji ništa nije moglo pokolebati ili umanjiti.
Koračajući neobičnim labirintom sjećanja, s vjerom u Misao i trpeći bol, Vera Čudina (se) liječi pričom o sebi i drugima. Kroz polagano samorazotkrivanje od trenutka rođenja, ona u ovom autobiografskom tekstu propituje i ljude oko sebe; ulazeći u prostore osobnog, psihoanalitičkog i tjelesnog traga za smislom njihova, ali i vlastita postojanja. Ona nastoji raskrinkati dileme svojih intimnih promišljanja o djetinjstvu, obitelji, djeci, o načinima i oblicima odrastanja žene, o duhovnoj žudnji, o praznini i nepodnošljivoj usamljenosti bez vjere u Boga.
“Crni biser” pokazuje kako je njezino tjelesno, samo i jedino, materijalna opna koja na okupu drži duhovnost čija je bit razumijevanje vlastita poslanja: biti „dopisnicom Života, Njegovim posrednikom, ogledalom i izvršiteljem“, biti Ona koja pomaže drugima protumačiti zašto je baš njima život iscrtao takav put. Vera Čudina je čitateljima ponudila pogled na dragocjen osjećaj intimnosti koji je za mnoge zatvoren, neprimjetan i zaključan, kojega gotovo nitko ne primjećuje, kojega guta svakodnevna banalna rutina. Njezin pogled prema sebi je pogled osobe koja smijehom gleda, koja uživa u vjeri u Boga, koja želi spoznati Misao onih koji su je izgubili, koja je pri tome zahtjevna, brza i nepredvidljiva. Spoznaja sudbinskoga puta pretvara se stoga u „Crnom biseru“ u uzbudljiv čitateljski ritual.
