Opis
Vraćao se pjesnik uvijek srcem i dušom voljenoj Boki. Opjevao je i veličao svaki kamen svog rodnog kraja, uzdizao čarobnu ljepotu i mirise Boke i s nostalgijom tiho čeznuo za njima. Nikada Vicko Nikolić nije ostavio ni zaboravio Boku. Vraćao se pjesnik bajkolikom zalivu u svakom trenutku svog života i darivao joj svoja najbolja ostvarenja. Volio je Vicko svoj rodni kraj i srcem i perom. Ovjekovječio je svoju ljubav stihovima i glazbom ostavljajući rodnom kraju sva svoja djela. Govorio je u svojim stihovima: “Svaki čovjek iz svoga djetinjstva Nosi nešto što najviše voli, S time živi, u tome uživa I ne može tome da odoli. Tako i ja volim nešto lijepo, Nešto lijepo što je uvijek moje, Nešto što je iz mog zavičaja, Uvijek lijepe drage Boke moje.
