Opis
Dosad nijedan koncept državnih sveučilišta nije bio do kraja promišljen, a u praksi se takvi nedovršeni koncepti primjenjuju djelomično. Dosadašnji koncepti sveučilišta ne odgovaraju ozbiljno na pitanja o dodanoj vrijednosti sveučilišta studentima i društvu, optimalnom razdoblju studija i društvenim troškovima. Stoga državna sveučilišta ostvaruju bitno slabije rezultate od onih koje bi mogla ostvariti.
U ovoj se knjizi spominju bitne pogreške sustava visokog obrazovanja i države. O sustavnim pogreškama država i državnih sveučilišta s aspekta upravljanja i organizacije visokog obrazovanja iscrpno govori autorova prethodna knjiga „Jesu li državna sveučilišta glupa?“ koja je prethodila ovoj.
Nasuprot uvjerenju javnosti i, paradoksalno, većine akademske i stručne zajednice da se odluke i rad državnih sveučilišta temelje na pravilima znanosti i struke, one se često temelje na iracionalnim pravilima vjerovanja i ideologije. Ideologija državnih sveučilišta manipulira javnošću onemogućava jasan uvid u situaciju i sprečava razvoj visokog obrazovanja i studenata. Pogrešne odluke državnih sveučilišta oblikuju dijelom loše, a dijelom nedovoljno osmišljene strategije, kao i upravljačke i organizacijske sustave koji nisu sposobni dobro, a kamoli optimalno, svladati složenost edukacijskog transfera i društvenih interakcija.
Državna sveučilišta pokazuju niz negativnih sklonosti: nestručno i iracionalno odlučivanje, nerazumijevanje zadaća javne organizacije, dopuštanje neformalnih i zanemarivanje društvenih interesa, shizoidnost, konzervativnost i usporen razvoj, autodestruktivnost i destruktivnost drugih aktera visokog obrazovanja i društva.
Bolonjski proces do 2010. godine nije otklonio niti planira otkloniti bitne sustavne greške visokog obrazovanja. Velik dio u praksi usvojenih ciljeva, načela i pravila o visokom obrazovanju treba napustiti jer su pogrešni i usporavaju osobni razvoj studenata, državnih sveučilišta i društva, a treba primijeniti one koji se iznose u knjizi “Rajski studij”.
Društvu treba više cjelovitih koncepata državnih i privatnih sveučilišta s različitim namjenama. Za bitno brži i veći razvoj demokratskih i kapitalističkih društava i za velik dio studenata potreban je koncept visokorazvijenog sveučilišta i obrazovanja prema načelima upravljanja i organizacije državnih sveučilišta koja izviru iz koncepata dodane vrijednosti studentima i društvu, standardnog upravljanja, razvijenog edukacijskog transfera, upravljanja troškovima te dosljedne primjene značajki javnih organizacija i studenata kao slobodnih samostvarajućih aktera.
Novo visokorazvijeno visoko obrazovanje manje će opterećivati državne i obiteljske proračune nego Bolonjski proces i ispunjavat će sve zahtjeve održivog razvitka. Uz to bitno će povećati kvalitetu i učinkovitost edukacijskog transfera i sadržaja te znanje i vještine studenata.
„Rajski studij“, prema konceptu organizacije društva odozgo prema dolje, predlaže nova rješenja za oblikovanje vrhunskog visokog obrazovanja i državnih sveučilišta kako bi građani, studenti i društva bili uspješniji.
