Vlado Gotovac: Čekati sjevernije

50.00kn

Vlado Gotovac: Čekati sjevernije

Šifra: 0880

Izdavač: Durieux, Zagreb

Urednik: Nenad Popović

Fotografija na omotu: Erika Šmider

Godina izdanja: 1995.

Uvez: meki

Broj stranica: 88

Format: 20×13 cm

“Kada danas objavljuje svoje novije stihove, istodobno se koristi prilikom da priloži i neke sasvim stare. Dapače, stanovit broj pjesama dvostruko je datiran, pokrivajući punu amplitudu od prvih zamisli do definitivne realizacije (čak, primjerice, u golemu luku: 1950.-1985.). »Vrijeme bez naslova« pjesma je evokacije mladosti s preciznom lokacijom i datacijom (1953.), no istodobno i premošćavanje daleke prošlosti i misli o budućnosti. Naslov jedne druge pjesme, »Povezano vrijeme«, još bolje upravo tako amblematično situira i sintetizira Gotovčev napor i napon. Gotovčeve pjesme – dodajmo s razlogom: oduvijek – čuvaju dostojanstvo krajnjih pitanja, a mogući odgovor je u samoj tjelesnosti pjesme koje ovom zgodom imaju i neočekivanih formalnih inkarnacija. Iz samih bi se naslova unutar ove zbirke dala dedukativno izvesti čitava jedna poetika. Primjerice, ’Prošla novost’ zvuči kao opravdanje anakronističkih prelamanja; ’Ironija teme’ govori dakako o savjesnom odmaku od doslovnosti; ’Razvijanje aforizma’ elaborira motiv fragmentarno proverbijalnih čestica, tako reći samih »jednostavnih oblika«; ’Epilog kao pukotina’ zaključuje problematiku literarnog kadra ili žanra, naravnim upućivanjem na ranjivo mjesto u samome tkivu pisanja. Neki drugi naslovi upućuju pak na autobiografsku refleksiju, ponajprije ’Slučaj nevinog’, ’Groblje u Imotskom’ ili ’Ratni trenutak’, ’Vukovar iza riječi’, ’Na pijesku Ostije’.” (Tonko Maroević, Nedjeljna Dalmacija, 20. 6. 1995.)

Opis

Vlado Gotovac: Čekati sjevernije

Šifra: 0880

Izdavač: Durieux, Zagreb

Urednik: Nenad Popović

Fotografija na omotu: Erika Šmider

Godina izdanja: 1995.

Uvez: meki

Broj stranica: 88

Format: 20×13 cm

“Kada danas objavljuje svoje novije stihove, istodobno se koristi prilikom da priloži i neke sasvim stare. Dapače, stanovit broj pjesama dvostruko je datiran, pokrivajući punu amplitudu od prvih zamisli do definitivne realizacije (čak, primjerice, u golemu luku: 1950.-1985.). »Vrijeme bez naslova« pjesma je evokacije mladosti s preciznom lokacijom i datacijom (1953.), no istodobno i premošćavanje daleke prošlosti i misli o budućnosti. Naslov jedne druge pjesme, »Povezano vrijeme«, još bolje upravo tako amblematično situira i sintetizira Gotovčev napor i napon. Gotovčeve pjesme – dodajmo s razlogom: oduvijek – čuvaju dostojanstvo krajnjih pitanja, a mogući odgovor je u samoj tjelesnosti pjesme koje ovom zgodom imaju i neočekivanih formalnih inkarnacija. Iz samih bi se naslova unutar ove zbirke dala dedukativno izvesti čitava jedna poetika. Primjerice, ’Prošla novost’ zvuči kao opravdanje anakronističkih prelamanja; ’Ironija teme’ govori dakako o savjesnom odmaku od doslovnosti; ’Razvijanje aforizma’ elaborira motiv fragmentarno proverbijalnih čestica, tako reći samih »jednostavnih oblika«; ’Epilog kao pukotina’ zaključuje problematiku literarnog kadra ili žanra, naravnim upućivanjem na ranjivo mjesto u samome tkivu pisanja. Neki drugi naslovi upućuju pak na autobiografsku refleksiju, ponajprije ’Slučaj nevinog’, ’Groblje u Imotskom’ ili ’Ratni trenutak’, ’Vukovar iza riječi’, ’Na pijesku Ostije’.” (Tonko Maroević, Nedjeljna Dalmacija, 20. 6. 1995.)