Opis
Vlado Kristl (1923. – 2004.) jedan je od najsvestranijih, najintrigantnijih i najutjecajnijih hrvatskih umjetnika druge polovice dvadesetog stoljeća. Njegov vrlo zanimljiv i kvalitetan umjetnički opus javnost i kritika nerijetko su pratili kroz prizmu gotovo pustolovnog načina života i konstantnog sukoba s društvom i ustaljenim društvenim normama, stavljajući ga u žižu medijskog interesa samo zahvaljujući povremenim ishitrenim skandalima, ali ne i sustavno prateći i kritički interpretirajući njegov rad. Okušao se u svim poznatim pravcima umjetničkog stvaranja; slikao je, pisao pjesme, radio animirane filmove te eksperimentalne i igrane filmove.
Dovoljno je navesti samo jedan nepotpuni niz podataka iz umjetničke biografije Vlade Kristla – Pripadnik EXAT-a, sudionik pokreta Nove tendencije, autor animiranih filmova „Šagrenska koža” i „Don Kihot”, pjesnik zbirki „Pet bijelih stepenica” i „Neznatna lirika”, slikar ciklusa Pozitivi i Negativi, Varijante i Varijabli, sve to u jednom desetljeću otprilike između početka pedesetih i početka šezdesetih – da se neosporno utvrdi Kristlovo magistralno mjesto u hrvatskoj kulturi. A tek poslije ovog mladog slijedi zreli i kasni Kristl kao filmski autor, pjesnik i slikar u tijeku njegova višedecenijskog njemačkog boravka.
Iako je zbog višedesetljetnog izbivanja relativno slabo poznat hrvatskoj publici, Kristl – umjetnik «opće prakse» iliti redom: slikar, crtač, animator, scenarist, redatelj, eksperimentalac i profesor – općenito je priznat kao jedna od ključnih umjetničkih ličnosti hrvatske i europske eksperimentalne likovne i filmske scene 20. stoljeća. U hrvatskoj je kulturi, navlastito u likovnoj umjetnosti i filmu, ostao trajno upamćen kao intrigantan umjetnik i kao jedan od najistaknutijih inovatora u filmskom žanru, a važi i za jednog od prvaka legendarne Škole zagrebačkoga animiranog filma, a u likovnosti kao jedan od najradikalnijih zagovaratelja apstrakcije.
Uz Ivana Picelja, Božidara Rašicu i Aleksandra Srneca 1951. sudjelovao je u stvaranju grupe EXAT 51 i njezinih dvaju manifesta. Važan je i po izlaganju na izložbi međunarodnog pokreta Nove tendencije. Živio je u Francuskoj, Belgiji i Čileu, da bi se na kraju skrasio u Njemačkoj, Munchenu, Hamburgu i pred samu smrt opet u Munchenu. Zbog buntovničke i subverzivnom sklone prirode ponekad su ga nazivali boemom, bio je na glasu kao beskompromisni umjetnik koji se nikome ne prilagođava, a narav su mu nazivali nemogućom. Uvidjevši da je zbog šutnje na koju je naišao EXAT-ov slikarski nastup, i zbog oglušivanja javnosti o ono što je nudio manifest grupe obznanjen 1951., cjelokupno stanje u tadašnjoj državi sveudilj nestimulativno za bilo kakav slobodoumniji i moderniji način djelovanja, a kao autentičan nonkomformist i rođeni bundžija ne mireći se s tim, te kao dinamična i sposobna osoba još ni izdaleka realiziranih sposobnosti, on 1954. emigrira u Francusku, Belgiju i na kraju u Čile, gdje je ostao četiri godine, nastavivši slikati, a u Santiagu de Chile čak je postavio i samostalnu izložbu, o kojoj se u Zagrebu nikada ništa nije saznalo.
Pa ipak, unatoč ugledu što u krugovima njegovih poštovalaca doseže skoro do kulta, Kristl je čak i za one koji ga kao umjetnika i kao osobu vrlo cijene zapravo još uvijek jedan „veliki nepoznati”. Jer, tek će trebati – naročito nakon što je njegov sveukupni opus sada definitivno zaključen – pokušati istražiti, pročitati, protumačiti, vrednovati ovu dragocjenu baštinu, a to će biti neodložni zadatak što pred cijelom ekipom budućih interpretatora Kristlova raznorodnog djela tek predstoji. Knjiga «Ende der ordnung» u potpunosti je Kristlova autorska knjiga. Bila je djelomično pokazana na izložbi u galeriji Rigo u Novigradu u rujnu 2004. godine, neposredno nakon smrti autora. Neuobičajenog formata 420×500 mm, ona je sastavljena od umjetnikovih kolaža, crteža, pjesama, fotografija i predstavlja izuzetan dokument o tom našem velikom umjetniku.
