Opis
U nakladi Ogranka Matice hrvatske u Splitu upravo je izišla iz tiska knjiga teatrologa i književnika Vlatka Perkovića Dramsko djelo – kazališna izvedba. Knjiga se nastavlja na dvije Perkovićeve ranije knjige – Manipulirano kazalište i Kako zaštititi literaturu od kazališta – u kojima autor, kako je to zapisano i na poleđini njezinih korica, „kroz ‘prozor’ splitskih kazališnih događanja bistri pogled na zamke bacane u hrvatski glumišni prostor od godine 1921. do 2009.“ Štivo od 310 stranica podijeljeno je na tri tematske cjeline s intertekstualnim poveznicama. Prva cjelina sadržava autorove kritičke napise o predstavama hrvatskih kazališta na Festivalu hrvatske drame i autorskog kazališta na Marulićevim danima u Splitu od godine 2002. do 2009; u drugoj cjelini razmatraju se premijerne ambijentalne predstave Splitskog ljeta i gostujuće predstave hrvatskih kazališta izvođene od 2002. do 2008. Autor pritom posebnu pozornost usredotočuje na estetska svojstva ambijentalnog teatra u odnosu na svojstva pozornice-kutije, odnosno na pojave mehaničkog situiranja (poglavito gostujućih) predstava u ambijentu bez uvažavanja njegovih dramaturških osebujnosti. U trećem dijelu knjige razmatraju se predstave Drame HNK u Splitu od 2002. do 2009.
Autor pri prosuđivanju gledanog uvijek polazi od trijade kazališnog fenomena: djela, glumca (izvedbe) i publike. Pritom je njegovo motrište uvijek estetsko, što znači da za ocjenu vrijednosti viđenog iznalazi ključ u samoj njegovoj posebnosti i afektivnoj učinkovitosti, a nikako ne u pripadnosti djela i predstave ovoj ili onoj izvedbenoj ili književnoj poetici. Stoga će biti zanimljivo spomenuti da su u nekoliko navrata vrlo velike pohvale upućene predstavi koja ne pripada konvencionalnom kazališnom toku. A to je uočljivo već i u njegovoj ranijoj knjizi kritika. I taj autorov estetski pristup bilo je ovdje nužno zabilježiti. Isto tako nužno je zabilježiti i njegovo dosljedno proziranje poetikâ (zapravo politikâ) i njihovih semantičkih težnja u oblikovanju njima primjerenih istina stvarnosti.
I da zaključimo kratku najavu ovoga vrijednog djela: Perković je trima knjigama o hrvatskim kazališnim zbivanjima tijekom gotovo stotinu godina sasvim sigurno dao golemi prilog našoj teatrološkoj misli i sociološkom zapažanju kazališnog očitovanja. Pa ako usto imamo na umu još onih njegovih nekoliko teorijsko-znanstvenih knjiga u kojima se sustavno bavio kazališnom semiotikom, dramaturgijom i prelijevanjem dramaturških refleksa pri konotiranju stvarnosti vremena predstave, onda zaista valja uputiti čestitke Ogranku Matice hrvatske u Splitu na nezaobilaznom štivu koje upotpunjuje Perkovićeve priloge našoj teatrologiji i sociologiji hrvatskoga kazališta.
