Opis
Zvonko Letica svoje je golemo iskustvo televizijskog novinara pretočio u knjigu TELEVIZIJSKO NOVINARSTVO – Temelji profesionalizma, koja je praktični podsjetnik na danas prečesto zanemarivana temeljna pravila televizijskog novinarstva. Autor obrazlaže i približava temeljne pojmove televizijskog novinarstva, taksativno opisuje zahtjeve koji se postavljaju pred profesionalno televizijsko novinarstvo, tako da je njegov rukopis žanrovski na razmeđu između leksikona, udžbenika ali i publicistike. Podastrijet je pokušaj da se prodre u organizam televizijskog novinarstva, uoči bît njegova funkcioniranja, izlože “tajne” umijeća, pojasni njegov položaj i predvide mogućnosti. Radi se o iznošenju zbira pravila struke, obogaćenih primjerima uz autobiografske isječke, savjete i upozorenja jednog novinara s polustoljetnim radnim iskustvom.
Letičin rukopis temelji se prvenstveno na angloameričkoj teoretskoj misli i praksi televizijskog novinarstva, na školi kojoj je i sam pripadao. No, on ju u ovom djelu selektivno primjenjuje na domaće prilike, prilagođava je uvažavajući naše specifičnosti i obogaćuje vlastitom praksom.
Autor s politološkog, komunikološkog, sociološkog i kulturološkog gledišta istražuje utjecaj i ulogu televizije u društvu, bavi se njenom poviješću, razvojem, potencijalima i ulogom, ali je ponajviše zaokupljen praktičnim podukama novinarima.
Koristeći brojne izvatke iz najvrednijih stranih stručnih knjiga, autor pojašnjava promjene u televizijskoj tehnologiji i otuda u televizijskom novinarstvu, raspravlja o odnosu televizije i politike, zakonskoj regulativi za televiziju, o javnoj televiziji, analizira odgovornost televizijskog novinara, prati procese njegove sve veće specijalizacije, piše o televizijskoj etici, a posebice temeljito obrazlaže temeljna umijeće televizijskog novinarstva: piše o televizijskom jeziku, govoru i stilu, o umijeću sastavljanja vijesti, izvještaja, pravljenja reportaže, komentara, dokumentarca, upućuje u tajne istraživačkog novinarstva, savjetuje o umijeću izravnog televizijskog prijenosa, intervjuiranja, televizijskog voditeljstva i drugom.
Osnažen golemom konzultiranom (starijom ali i recentnom svjetskom) literaturom, nastoji uspostaviti i opisati temeljne kriterije za vrednovanje dobrog u odnosu na loše televizijsko novinarstvo. Pritom brojne teorijske postavke (induktivno) ilustrira mnoštvom praktičnih primjera.
Rukopis je upotpunjen opsežnom bibliografijom, te je opremljen pojmovnim i imenskim kazalom.
