Opis
Tekst obrađuje pojave u likovnoj umjetnosti (slikarstvu ponajprije) u kontekstu avangardnih tendencija u hrvatskoj umjetnosti od drugog do osmog desetljeća dvadesetog stoljeća. Tumači se recepcija i primjena avangardnih i neo-avangardnih načela u društvenoj i političkoj praksi. Nastoji se valorizirati značenje avangarde u cjelini hrvatske umjetnosti prošloga stoljeća, te otkriti zajednička mjesta avangardnih pokreta poglavito u zemljama Srednje Europe. Spominju se najvažnije izložbe na kojima se etablirao jezik avangardne umjetnosti.
