Branko Fučić: Glagoljski natpisi

500.00kn

Šifra: BS – 33174

Izdavač i godina: JAZU, 1982.

Broj stranica: 420

Uvez: tvrdi

Format: 35×25 cm

Stanje: izvrsno

Opis

Autor dr Branko Fučić je povjesničar umjetnosti, bavi se srednjim vijekom; on je terenski istraživač. Otkrivao je i obrađivao istarske freske i zapazio da one obiluju glagoljskim zapisima. Teren na kojem je istraživao freske nudio mu je nove glagoljske natpise. Rodom s otoka Krka, emotivno je vezan za glagoljašku tradiciju. Njegovo podrijetlo, djetinjstvo i ambijenti u kojima se formirao kao čovjek pridonijeli su da se terenski rad usmjeri u jedan sistematski posao u istraživanje glagoljskih natpisa. Prošao je čitav glagoljaški prostor: Istru, Hrvatsko primorje, Kvarnersko otočje, Zadarsko i Ličko područje. Rezultati su takvi da se danas glagoljski natpisi i grafiti penju na gotovo tisuću jedinica: više od polovice toga otkrio je autor. Najvažniji su, dakako, najstariji natpisi iz 11. i 12. st., kao što su Plominski natpis, Valunska ploča, Grdoselski ulomak. Posebnu važnost imaju oni koje je Branko Fučić otkrio i obradio na istarskom tlu. Po njima se pouzdano zna da se glagoljica već u 11. st. upotrebljavala u Plominu i u 12. st. u srcu Istre u Grdoselu kod Pazina.
U knjizi su prvi put kao ozbiljni povijesni izvori vrednovani mali, sitni, sekundarni natpisi, naknadno uparani ponajviše na zidovima crkava, tj. glagoljski grafiti. Oni pružaju mnoštvo podataka o jeziku, pismu, gospodarskim i zdravstvenim prilikama i pokazuju odjeke velikih povijesnih kretanja u malim sredinama. Među njima posebno mjesto imaju opet oni najstariji, kakvi su npr. Humski grafiti iz 12. st. i Ročki glagoljski abecedarij ako 1200. godine.
U knjizi se također objavljuju izgubljeni i uništeni glagoljski natpisi, koje je autor obradio i rekonstruirao na osnovi literature, sačuvanih fotografija i precrta što su ostali u rukopisnim ostavština ma starijih istraživača.
Da bi što točnije pročitao pojedine oštećene natpise i odgonetnuo njihov sadržaj, više im se puta vraćao, služio se raznim tehničkim sredstvima. Pomagao se vlastitim gipsanim odljevima, frotažima, crtežima, sistemom rasvjete i tehničkom fotografijom. Iz toga rezultira i najveći dio ilustrativnih priloga u knjizi.
Postavimo li pitanje što otkrivaju i što pokazuju glagoljski natpisi i grafiti, onda možemo reći da iz njih zrcali društvo u pojedinom kraju i u određenom vremenu: imena, prezimena, struktura vlasti, ambicije, pothvati, kreativni potencijal društva, čitav niz ime na domaćih graditelja, kipara i slikara. Natpisi, a još neposrednije grafiti, daju sliku dnevnog, stvarnog života, profile ljudi, njihove temperamente, veselje, boli. (Josip Hamm i Anica Nazor)