Opis
Helen Memel, osamnaestogodišnjakinja, leži na proktološkom odjelu. Operirali su joj ozljedu nastalu brijanjem intimnih dijelova tijela i hemoroide koje ima “otkako zna za sebe”. Osamljena i u bolovima, Helen priželjkuje da se njezini rastavljeni roditelji susretnu u kćerinoj bolesničkoj sobi i pomire.
U očaju smišlja suludi plan ne bi li što dulje ostala u bolnici: sama se tako teško ozlijedi da mora na hitnu operaciju. No roditelji i dalje ne mare za nju. Razotkrije se i strašna obiteljska tajna. Naposljetku Helen odluči uzeti sudbinu u svoje ruke i donosi veliku odluku…
Tako šturo prepričan sažetak romana “Vlažne zone” ne otkriva po čemu je sablažnjiv, provokativan, uznemirujući; zašto je izazvao burne rasprave u njemačkoj javnosti i podijelio je na one koji ga veličaju kao novi manifest ženske spolnosti i erotike i one koji ga smatraju pukom promišljenom pornografijom; zašto Helen neki smatraju monstrumom, a drugi tragičnom žrtvom suvremenog društva; zašto je podigao na noge zapadnoeuropske feminističke krugove i posvadio ih.
Naime, Helen podrobno pripovijeda o svome odnosu prema tijelu, postupanju sa svim tjelesnim izlučinama, seksu (osobito analnom), kao i o, najblaže rečeno, neobičnim navikama i hobijima. Ona nimalo ne mari za osobnu higijenu, štoviše, u svojemu je “ratu protiv amerikanizacije ženskog tijela” stvorila prave rituale: jede sve izlučine ljudskog tijela – od krmelja, preko krvi, do sperme – ili, pak, skuplja bakterije s dasaka javnih zahoda i posebno razrađenim postupkom uzgaja mladice avokada iz koštica koje joj služe za masturbaciju…
Helen se čitatelju obraća izravnim jezikom, prisnim tonom i tužnom nedužnošću nedorasle adolescentice, odrasle bez ljubavi. Ipak, ona je i nova buntovnica protiv društva koje od žene traži da bude sterilna, depilirana, izbrijana, dezinficirana, bezmirisna ili umjetno namirisana, da se užasava i skriva sve tjelesne izlučevine, mirise, tragove animalnosti…
