Opis
Nema jače i vjerodostojnije građe od one koja se rađa, iz vlastitog iskustva, iz vlastitih doživljaja, iz zabilježenog prisustva. Očevici i neposredni učesnici zbivanja mogu ne samo da nam pruže na jedinstven način podatke činjenica, nego da nam sugeriraju ili obnove -pred nama dah atmosfere, onaj sublimni ljudski momenat koji se uvijek, i specifičan, nalazi u svim stvarima i u svim događajima u kojima djeluju ljudi. Pa bio on infernalan kao sto su strahote kroz koje su prolazili zatočenici Jasenovca ili satansko sadistički kao što su djela njihovih mučitelja. Od stotinu hiljada jedan, i bukvalno jedan to je konačni bilans logora Jasenovac u njegovoj stravičnoj egzistenciji od 4 godine, to su relativi u njegovoj klackalici živih i mrtvih: stotine hiljada mrtvih — jedan živi. I eto pred nama svjedoka koji je smogao snage da se sjećanjem vrati na mjesta torture, da raskine psihičke barijere
zaboravi i da nas korak po korak vodi košmarom koji. svojim stravičnim pulsiranjem prelazi svaku predodžbu užasa. Od početka do kraja Jasenovca Egon Berger je prisutan jednom divljanju bez mjere, i vise od toga: on ga doživljava na sebi. Jedan od stotine hiljada koji je ostao živ, jedini koji
nam to saopćava. Presurov je to materijal da se obradi nekom posebnom literarnom formom, i Berger to ne pokušava. On ne dramatizira
zbivanja, on nam ne pruža književno djelo — samo zapis o Jasenovcu, o četrdeset i četiri mjeseca svog logoraškog života, jednostavno, običnim riječima. Zapis i dovoljno. Zapis i pred nosim očima iskrsavaju takvi prizori da i nehotice uzdrhtimo: »Zar je to moguće? « Čak i ja, čak i svi koji smo tamo bili i još, čudom,živimo. Da, moguće je. I stvarno, i istinito. Jedan užas diže se pred nama iz zaborava. I ne treba ga zaboraviti. Pa gdje bilo da se pojave nasljednici prošlosti, pa gdje bilo da se ukaže njihov idejni trag pružiti im ovaj zapis!
