Ivan Picelj: Vlado Kristl

3,000.00kn

Sitotisak. Ivan Picelj; mini plakat za izložbu Vlade Kristla

Izdavač: Galerija suvremene umjetnosti, Zagreb 1962. godine.

High Quality Screen Print / visokokvalitetan  sitotisak

Izdanje: 1962
Format: 13×19

*uokvireno

Nema na zalihi

Obavijesti me kad se artikl vrati na zalihu.

Kategorije: , ,

Opis

Plakat za izložbu “Kristl” u GSU. Plakat je izveden u 3 boje na bijelom papiru (tamnosiva, crvena, crna). Plakat je horizontalno podijeljen na 2 jednaka dijela. Gornja polovica je tamno sive pozadine, na njoj niz 5 istovjednh pravokutnika. Pri vrhu, crnim slovima, naziv izložbe. U donjoj polovici, pravokutnici su smješteni na crnoj pozadini. Podaci o izložbi, na dnu, tamno sivim slovima.

  • Picelj, Ivan, hrvatski slikar, grafičar i oblikovatelj (Okučani, 28. VII. 1924 – Zagreb, 22. II. 2011). Studirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1943–46. Jedan od osnivača skupine EXAT 51, s kojom je izlagao u Zagrebu i opredijelio se za apstraktnu umjetnost. Među utemeljiteljima je pokreta novih tendencija, unutar kojeg je stvarao programirana djela kojima je istraživao vizualnu percepciju, ritmove, pomake (Programirani slučaj cm 8-1, 1966); organizirao izložbe pokreta u Zagrebu. Izradbom plakata, opremom knjiga i kataloga izložbi unaprjeđuje vizualnu kulturu grafičkoga oblikovanja i zagovara ravnopravnost primijenjene umjetnosti. Objavio mape grafika u tehnici sitotiska (8 serigrafija, 1957; Cyclophoria, 1971; Remember, 1984–86; Varijacije, 2002). U slikarstvu je razvijao geometrijsku apstrakciju (Kompozicija, 1951; U čast El Lissitzkom, 1956). Ishodišta je pronalazio u općim načelima konstruktivizma i minimalizma, a temeljni su mu postupci redukcija oblika na geometrijske elemente, multiplikacija osnovne plastične jedinice unutar pravilna rasporeda plohe te analiza tonskoga registra osnovnih boja. Izrađivao reljefe i objekte u drvu i metalu. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1994).
  • Vlado Kristl (1923. – 2004.) je bio jedan od najsvestranijih, najintrigantnijih i najutjecajnijih hrvatskih umjetnika druge polovice dvadesetog stoljeća. Njegov vrlo zanimljiv i kvalitetan umjetnički opus javnost i kritika nerijetko su pratili kroz prizmu gotovo pustolovnog načina života i konstantnog sukoba s društvom i ustaljenim društvenim normama, stavljajući ga u žižu medijskog interesa samo zahvaljujući povremenim ishitrenim skandalima, ali ne i sustavno prateći i kritički interpretirajući njegov rad. Okušao se u svim poznatim pravcima umjetničkog stvaranja; slikao je, pisao pjesme, radio animirane filmove te eksperimentalne i igrane filmove.Dovoljno je navesti samo jedan nepotpuni niz podataka iz umjetničke biografije Vlade Kristla – Pripadnik EXAT-a, sudionik pokreta Nove tendencije, autor animiranih filmova „Šagrenska koža” i „Don Kihot”, pjesnik zbirki „Pet bijelih stepenica” i „Neznatna lirika”, slikar ciklusa Pozitivi i Negativi, Varijante i Varijabli, sve to u jednom desetljeću otprilike između početka pedesetih i početka šezdesetih – da se neosporno utvrdi Kristlovo magistralno mjesto u hrvatskoj kulturi. A tek poslije ovog mladog slijedi zreli i kasni Kristl kao filmski autor, pjesnik i slikar u tijeku njegova višedecenijskog njemačkog boravka.Iako je zbog višedesetljetnog izbivanja relativno slabo poznat hrvatskoj publici, Kristl – umjetnik «opće prakse» iliti redom: slikar, crtač, animator, scenarist, redatelj, eksperimentalac i profesor – općenito je priznat kao jedna od ključnih umjetničkih ličnosti hrvatske i europske eksperimentalne likovne i filmske scene 20. stoljeća. U hrvatskoj je kulturi, navlastito u likovnoj umjetnosti i filmu, ostao trajno upamćen kao intrigantan umjetnik i kao jedan od najistaknutijih inovatora u filmskom žanru, a važi i za jednog od prvaka legendarne Škole zagrebačkoga animiranog filma, a u likovnosti kao jedan od najradikalnijih zagovaratelja apstrakcije.
    Uz Ivana Picelja, Božidara Rašicu i Aleksandra Srneca 1951. sudjelovao je u stvaranju grupe EXAT 51 i njezinih dvaju manifesta. Važan je i po izlaganju na izložbi međunarodnog pokreta Nove tendencije. Živio je u Francuskoj, Belgiji i Čileu, da bi se na kraju skrasio u Njemačkoj, Munchenu, Hamburgu i pred samu smrt opet u Munchenu. Zbog buntovničke i subverzivnom sklone prirode ponekad su ga nazivali boemom, bio je na glasu kao beskompromisni umjetnik koji se nikome ne prilagođava, a narav su mu nazivali nemogućom. Uvidjevši da je zbog šutnje na koju je naišao EXAT-ov slikarski nastup, i zbog oglušivanja javnosti o ono što je nudio manifest grupe obznanjen 1951., cjelokupno stanje u tadašnjoj državi sveudilj nestimulativno za bilo kakav slobodoumniji i moderniji način djelovanja, a kao autentičan nonkomformist i rođeni bundžija ne mireći se s tim, te kao dinamična i sposobna osoba još ni izdaleka realiziranih sposobnosti, on 1954. emigrira u Francusku, Belgiju i na kraju u Čile, gdje je ostao četiri godine, nastavivši slikati, a u Santiagu de Chile čak je postavio i samostalnu izložbu, o kojoj se u Zagrebu nikada ništa nije saznalo.Pa ipak, unatoč ugledu što u krugovima njegovih poštovalaca doseže skoro do kulta, Kristl je čak i za one koji ga kao umjetnika i kao osobu vrlo cijene zapravo još uvijek jedan „veliki nepoznati”. Jer, tek će trebati – naročito nakon što je njegov sveukupni opus sada definitivno zaključen – pokušati istražiti, pročitati, protumačiti, vrednovati njegovu dragocjenu baštinu, a to će biti neodložni zadatak što pred cijelom ekipom budućih interpretatora Kristlova raznorodnog djela tek predstoji.