Opis
JAMBRIŠAK, Marija, pedagoginja i pisateljica (Karlovac, 5. IX. 1847 — Zagreb, 23. I. 1937). Nakon završene dvogodišnje učiteljske škole u Sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga 1863. u Zagrebu i učiteljske prakse u samostanu uršulinka 1864–65. u Varaždinu, položivši 1866. učiteljski ispit, postaje 1867. učiteljicom u Krapini. Nastupivši 1871. na prvoj općoj učiteljskoj skupštini u Zagrebu s rezolucijama o ravnopravnosti i jednakosti učiteljica s učiteljima, nenamještanju sestara milosrdnica na svjetovna učiteljska mjesta, potrebi visokoškolske izobrazbe i stipendiranja učiteljica, odlazi u bečki Učiteljski pedagogij na poziv njegova ravnatelja F. Dittesa. Ondje 1874. završava trogodišnji studij kao prva polaznica. Vrativši se te godine u Zagreb, namjesna je i 1875. prava učiteljica u Višoj djevojačkoj školi, a 1892. prelazi u Ženski licej, otvoren njezinom zaslugom. U njem predaje, postavši 1905. i naslovnom ravnateljicom viših djevojačkih škola, do umirovljenja 1912. Kao prva učiteljica u Austro-Ugarskoj Monarhiji s višom pedagoškom i didaktičko-metodičkom izobrazbom, pod utjecajem onodobnih pedagoških gibanja zauzimala se za bolji društveni i materijalni položaj učiteljstva i njegovo stručno usavršivanje, osuvremenjivanje sustava odgoja i školovanja žena i ženske mladeži, osnutak svjetovnih osnovnih, stručnih, viših i večernjih škola, za individualni pristup učeniku i ukinuće tjelesne kazne. Zanimala se za probleme didaktike, za organizaciju i metodiku nastave, problematiku ručnoga rada, zdravstveno-higijenskih uvjeta te moralnoga i tjelesnoga odgoja. Među utemeljiteljima je i suradnicima praškoga Slavjanskoga pedagoga (1872, 1874), a pedagoško-prosvjetne rasprave i članke objavljivala je u Napretku (1871, 1873–74, 1883, 1885–87, 1892, 1911), Školskom prijatelju (1871–73), Obzoru (1872–73, 1887, 1896, 1916), Prosvjeti (1872), Pučkom prijatelju (1873, 1893), Hrvatskoj lipi (1875), Narodnom listu (1875), Hrvatskom učitelju (1877, 1879, 1885, 1924), Viencu (1880–81), Narodnim novinama (1890, 1892, 1898–1901, 1910, 1917), Pedagogijskom glasniku (1892), Hrvatskom pravu (1896) i Školskom vjesniku (1896). Njezino djelo Znamenite žene opis je glasovitih povijesnih osoba, namijenjeno za uzor ženskoj mladeži, a stihovima hrvatskih pisaca protkano etičko i poučno djelo O dobrom vladanju savjeti su o lijepom ponašanju u obitelji i javnom životu. Uređivala je s Jagodom Truhelkom prvo godište časopisa Na domaćem ognjištu i u njem 1900–01. objavljivala poučne članke, crtice, autobiografske pripovijetke te preradbe stranih pripovjedača. Radila s I. Filipovićem na podizanju Hrvatskoga učiteljskoga doma (1899), a njezinim su nastojanjem 1900. u Zagrebu utemeljeni Klub učiteljica, Zemaljska gospojinska udruga, djevojački internat za učenice liceja i Ženske obrtne škole (danas Učenički dom Marije Jambrišak), Zajednica učiteljica (1902) te Liga za zaštitu djece i sklonište za ratnu siročad.
