Opis
Knjiga je zamišljena kao uvod u naratologiju, odnosno teoriju pripovijedanja, koja danas funkcionira kao jedno od užih područja teorije književnosti, uz tradicionalnije grane poput versifikacije ili stilistike. Premda je naratologija kao dio teorije književnosti već tridesetak godina prisutna u domaćem akademskom kontekstu u obliku rasprava o pojedinačnim problemima ili kao tip pristupa pripovjednim tekstovima, i dalje ne postoji sustavan pregled područja koji bi prikazao njezine izvore i podrijetlo, glavne predstavnike te razradio ključne pojmove. Uvodno poglavlje knjige bilo bi posvećeno nastanku naratologije u 60-im godinama 20. stoljeća, s osvrtom na osnovne ideje formalizma i strukturalizma koje se nalaze u njezinim temeljima. Središnji dio knjige sačinjavala bi poglavlja posvećena problemima vremena u pripovjednom tekstu (odnosu fabule i sižea), karakterizacije likova, pripovijedanja i instancije pripovjedača, fokalizacije te pripovjednih tehnika za predstavljanje svijesti likova. Svi primjeri u knjizi bili bi isključivo iz hrvatske književnosti. Na kraju bi se ponudilo i nekoliko primjera cjelovite naratološke analize te zaključak o značenju naratologije danas kako u kontekstu humanističkih znanosti, tako i u širem društvenom i kulturnom kontekstu. Postojanje udžbenika iz područja naratologije uvelike bi olakšalo nastavu teorije književnosti na hrvatskim sveučilištima, no takva bi knjiga mogla biti zanimljiva i širem čitateljstvu, osobito s obzirom na povlašten status pripovijedanja u današnjem društvu.
