Opis
»Na početku, čitav svijet bijaše Amerika«, napisao je John Locke u svojoj Drugoj raspravi o građanskoj vladavini, upotrijebivši tu metaforu da bi opisao prirodno stanje koje prethodi uspostavljanju civilnog društva. No ta je metafora istovremeno i karakteristična za jedan od europskih pogleda na Novi svijet: na Ameriku kao novi početak i prekidanje s dugim i žalosnim kontinuitetom europskog povijesnog događanja, kao novu šansu za posrnulo čovječanstvo upleteno u bezgranične sukobe, vjerska i kulturna sučeljavanja i destruktivne ratove. No više od onoga što je bilo, Europljane je zanimalo što će se dogoditi s tim Novim svijetom: sve su nacije u Europi dostigle svoje prirodne limite i bore se jedino za očuvanje svojih moći, a s druge strane oceana rađa se jedna nova nacija, čija snaga leži u osobnom interesu ljudi da ostvare svoje ciljeve i koja, stoga, ne ograničava slobodu i zdrav razum svojih građana. Tako je, pak, pisao Alexis de Tocqueville, jedan od vizionara koji je prorekao američku snagu i primat u svijetu. Ta se snaga sastoji u tome, smatra de Tocqueville, što vlada polazi ne od ograničavanja ljudi, već od toga da maksimalno stimulira njihove kreativne potencijale, i zato ona ograničuje i samu sebe, a inidividualnu slobodu postavlja na pijedestal najveće vrijednosti. Trebalo je proći gotovo dva stoljeća do europskih tragedija: uspona i kraha dviju totalitarnih ideologija — fašizma i komunizma — da bi svijet shvatio svu težinu ovih proročanskih riječi.
