Opis
Knjiga je zbirka tekstova koji su nastali i objavljivani tijekom četrdeset godina rada autorice kao urbanista, pejzažnog arhitekta i profesora. Ponovnim publiciranjem tih objavljenih tekstova, sada objedinjenih pod zajedničkim naslovom u jedinstvenom izdanju, želi se pokazati kako se nekada odnosilo prema prostoru te pobuditi svijest o važnosti urbanističkog, prostornog i pejzažnog planiranja.
U predgovoru knjizi autorica je napisala:
„Naslov knjige trebao je upozoriti na sljedeće:
obazrivo, ljudi, prepoznajte važnost planiranja grada i blagodat oblikovanog krajobraza!
U tako jednostavnu rečenicu može se sažeti sadržaj ove knjige.
Iako je zbirka ovih tekstova, objavljivana u stručnim publikacijama, nastajala unatrag mojega četrdesetogodišnjeg rada na edukaciji arhitekata, urbanista i krajobraznih arhitekata, čini se da su neki sadržaji još uvijek aktualna upozorenja.
Naime, čini mi se da sav trud generacija stručnjaka, planera i oblikovatelja našeg prostora, bez obzira na njihova nastojanja, nije dovoljno osvijestio javnost o važnosti planiranja u prostoru.
Razumije li ova današnja javnost u dovoljnoj mjeri da je uređenje prostora i odgovarajuće ponašanje u tom prostoru bitno za njegov razvoj i opstanak? Hoće li bez planiranoga i javno dogovorenoga razvoja opstati vrijednosti, bilo prirodne ili one oblikovane, koje smo baštinili? Hoćemo li bez
usuglašenoga planiranja i mi ostaviti primjereni trag koji će postati i ostati vrijedna baština budućim generacijama?
Evo, to su bila osnovna pitanja koja su postavljana studentima, a i drugima, na Katedri za urbanizam Arhitektonskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Prepoznavanje odgovora na njih trebalo je poticati studente, kao buduće neimare u prostoru, da osviješćeno i obazrivo postupaju s tim prostorom.
Knjiga nije pisana kao udžbenik, ali kao i svi učitelji koji uvijek podučavaju, tako i ovi tekstovi skrivaju uvijek jednu te istu nit: da su zajednički javni prostori bitan zalog dobro socijalizirane zajednice, da je briga za te prostore najvažnija uloga planera i urbanista te da se vrijednost uređenih prostora mjeri ponuđenim oblikovanjem zajedničkih prostora, ali i očuvanjem onih već stvorenih i korištenih javnih prostora.“ (Sonja Jurković)
Knjiga je podijeljena na četiri tematske cjeline: 1. O ljudima, 2. O prostoru, 3. O gradovima i 4. O pejzažu.
U prvome su poglavlju, O ljudima, tekstovi o kolegama iz struke – o njihovu doprinosu struci planiranja i uređenja prostora. Ukupno šesnaest impresija uključuju i osvrt na profesore (Kollenza, Marinović-Uzelca, Seissela), kolege i studente.
Drugo poglavlje, O prostoru, sadrži autoričina razmišljanja o problemima u prostoru s kojima se susretala u svojemu radu na prostornom planiranju. Većina tekstova bila je namijenjena studentima, poslijediplomantima, a i kolegama, u želji da osvijetli i potakne interes za probleme današnjeg nerazumijevanja planerskih načela u korištenju prostora. To su kritički osvrti pedagoga koji ne odustaje od toga da upozorava na krive odluke, uzurpacije prava, izigravanje planerskih procedura i sl. Namjera je uvijek bila: potaknuti na razmišljanje o značenju zajedničkih prostora grada u socijalizaciji, prisvajanju i oplemenjivanju uređenih prostora, te njihovu korištenju.
Treće je poglavlje, O gradovima, zbirka tekstova o gradu i urbanističkom planiranju. Iako se većina tekstova odnosi na Zagreb i rad sa studentima, tu su još radovi o problematici ostalih gradova (Rijeke npr.), pisani za simpozije, savjetovanja i stručne radionice. Veći se dio tekstova odnosi na poboljšanje i osiguranje ekoloških uvjeta, te na način kako otvoreni prostori pridonose pamćenju prostora i snalaženju u gradu.
Četvrto poglavlje, O pejzažu, sastavljeno je od cijeloga niza tekstova o pejzažu i pejzažnoj arhitekturi. Uz izvatke iz autoričinih objavljenih knjiga (Park – ostvarenje sna npr.), u ovome su poglavlju i javna predavanja o vrtnoj umjetnosti, Maksimiru kao umjetničkom djelu, gradskim šetalištima i teoriji oblikovanja.
Tekstovi u ovoj knjizi imaju teorijski i stručni karakter. U njima se izražava stajalište da je svijest o važnosti prostornog i urbanističkog planiranja te uređenja, posebice zajedničkih prostora grada, često zanemarena i zapostavljena na račun interesa pojedinih korisnika prostora koji osobni interes stavljaju iznad zajedničkog. Ta je briga o zajedničkom prostoru bila ugrađena u nekadašnje gradske statute, a danas je to glavna zadaća urbanističkog planiranja: zaštita zajedničkog korištenja prostora grada, odnosno osiguranje snošljivoga korištenja prostora za sve građane. Ostvarenje uvjeta za međusobnu ravnotežu korištenja jamstvo je ostvarenja socijalne trpeljivosti, današnjega i budućega grada. Iz svijesti o toj međuovisnosti proizlazi i potreba za svijest o OBAZRIVOSTI jednih prema drugima, kako među ljudima, ali isto tako i prema cijelom prostoru i njegovu korištenju.
Usprkos pedagoškim naporima i argumentima, autorica je svjesna da je njezin trud bio manje-više uzaludan. Barem zasad – pobjeda je na strani uzurpatora otvorenih prostora grada. Stoga je potrebno uvijek nanovo argumentirati potrebu da se načela zaštite okoliša, kao i zaštite zajedničkih javnih prostora nikad ne podrede pojedinačnim interesima.
