Opis
TEA BENČIĆ RIMAY rođena je 6. prosinca 1956. u Sisku. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 1980. jugoslavenske jezike i književnost i komparativnu književnost. Magistrirala je 1987. radom “Semantika i izvori filozofijske dimenzije u poeziji Slavka Mihalića”, a doktorirala 1998. disertacijom “Pjesma u prozi”. Od travnja 1999. viši je predavač hrvatskog jezikana Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji (i pojačanog studija hrvatskoga jezika i književnosti: uvod u književnost, povijest književnosti i teorija jezika). Izabrana je u znanstveno zvanje docenta. U uredništvima je časopisa Europski glasnik i Relations (nekada The Bridge Literary Magazine). Esejima i znanstvenim radovima usmjerena je na jezičnu i teorijsku analizu suvremene hrvatske poezije, proze i diskurzivnih oblika.
Poseban doprinos za proučavanje suvremene hrvatske poezije u europskom kontekstu daje u tridesetak rasprava o pitanjima na sjecištu poetičkog, filozofijskog i estetičkog interesa književne teorije i genologije. Pripremila je i predgovorom obuhvatila zbirke izabranih pjesama Dobriše Cesarića (Izabrane pjesme, Riječ, Vinkovci 1998), Slavka Mihalića (Ispitivanje tišine, hrvatsko-francusko izdanje, Konzor, Zagreb 1998), Nikole Milićevića (Sonet u krugu, Tipex, Zagreb 1998), Božice Jelušić (Slovostaj, Tipex, Zagreb 2002), Dražena Katunarića (Načitano srce, Ceres, Zagreb 1999), Tina Ujevića (Pjesme u prozi, DHK, Zagreb 2002), Dore Pfannove (Pjesme, DHK, Zagreb 2002).
