Opis
Autobiografija našeg najvećeg filmskog snimatelja Tomislava Pintera (1926-2008) živa su sjećanja na jedan buran i izniman život. Ali i više od toga. Njegova sjećanja su veliki prilog povijesti hrvatske i jugoslavenske kinematografije, kao i one nakon devedesetih u Hrvatskoj i Sloveniji.
Jer, Tomislav Pinter je kao snimatelj potpisao tako velike filmove kao što su “Breza”, “Rondo”, “Sakupljači perja”, “Tri”, “Samo jednom se ljubi”, ali i spektakle poput “Neretve”, “Sutjeske” ili “Dvanaest žigosanih”. Ova knjiga pripovijeda o svemu tome: od skromnog naukovanja u zagrebačkom Jadran filmu nakon 1945. godine – ali već tada i o susretu s velikanima poput Oktavijana Miletića – pa do samog vrha svjetske filmske umjetnosti: tijesne suradnje s redateljima poput Orsona Wellesa i Arnea Mattssona.
Tomislava Pintera – legendarnog Piću – s pravom se držalo najdarovitijim direktorom fotografije s prostora bivše Jugoslavije; surađujući s brojnim domaćim i stranim režiserima, relativno je brzo sazrio u autonomnu autorsku ličnost doraslu vodećim imenima hrvatskog filma kao što su: Miletić, Golik, Bauer, Babaja, Vukotić, Tadić, Berković, Mimica i dr.
No, trebalo je proći dosta vremena pa da se shvati kako je Pinter kudikamo više od osobe koja, gonjena snagom svojih radnih i kreativnih potencijala, intuitivno zaodijeva filmove različitih htijenja i stilova u slikovno prikladne strukture; oni koji su imali tu sreću da, za njegovih rijetkih predaha između dva snimanja, s njime vode razgovore o stvarima filma, a posebno o snimateljskom dijelu filmskog posla, bili su u pravilu fascinirani njegovom enciklopedijskom širinom u poznavanju, razumijevanju i dojmljivu tumačenju kamere kao alatke koja – u rukama maštovita autora – umije oblikovati i najzačudnije autonomne svjetove.
Petar Krelja
