Vladimir Devide: Na krilima noćnog paunčeta

11.95  (90.04 kn)

Šifra: BS – 24197

Izdavač i godina: Felsina, 2010.

Broj stranica: 384

Uvez: tvrdi

Format: 20×14 cm

Stanje: izvrsno

Nema na zalihi

Pridružite se listi čekanja kako biste dobili e-poruku kada ovaj proizvod postane dostupan

Opis

U odnosu na prvo izdanje od prije petnaest godina, ovo drugoprošireno izdanje “Antidnevnika prisjećanja” Vladimira Devidéa, donosi stotinjak stranica do sada nepoznatih pojedinosti iz autorova života, i pojavljuje se i s novim naslovom – “Na krilima noćnog paunčeta”.

U novo izdanje antidnevnika opsežnim i čitkim predgovorom uvodi nas primarijus dr. Tomislav Maretić, dugogodišnji autorov prijatelj i vjerojatno ponajbolji učenik Devidéove neformalne japanološke specijalke, ujedno i najnagrađivaniji autor japanskih kratkih formi na ovim prostorima.

Zatekavši se u ulozi urednika drugoga, proširenog izdanja “Antidnevnika prisjećanja”, u više navrata sam s autorom razgovarao kod njega doma, ispijajući najraznovrsnije tople napitke, koje je s velikom pomnjom pripravljala sveprisutna a samozatajna gospođa Yasuyo Hondo, profesorova supruga s već tridesetogodišnjim boravkom u Zagrebu. Okrepljujuća je, uvijek iznova i usprkos teškim tjelesnim bolima, i autorova nehinjena vedrina. Prilikom jednog od takvih susreta, dok je profesor Devidé još mogao kako-tako sjediti, prisjetio se i prepričavao mi kako je Hrvoje Pejaković oduševljeno pisao o njegovim knjigama (pogledati “Kružnica nade”, str. 361-363 i 420-421, treći svezak “Djelâ Hrvoja Pejakovića”, izd. Matica hrvatska, Zagreb 2003.).

Zadovoljstvo i radost tijekom pripreme drugog, proširenog izdanja ove višestruko zanimljive i korisne knjige cijelo vrijeme pratila je zebnja izazvana pogoršanjem Autorova zdravstvenoga stanja za ovogodišnjih zimskih mjeseci (veljača-ožujak).

Zato smo i morali, u samoj završnici, prihvatiti činjenicu da je smrt brža te nam nepovratno uskraćuje (22. kolovoza 2010.) prigodu da na Autorovu licu gledamo – u času dok mu predajemo primjerke netom pristigle iz tiskare – onaj njegov djetinje iskren i vedar osmijeh.

Napokon ne i najmanje važno: nabrajanje osobâ kojima dugujem zahvalnost što sam ovaj urednički posao ipak priveo kraju zauzelo bi poprilično prostora, pa ću izdvojiti samo dva imena: jedno je Ante Mate Ivandić, samozatajni prevoditelj i neumorni lovac na tiskarske, uredničke i ine propuste, a usput i Autorov dugogodišnji prijatelj, baš kao i Boris Nazansky, urednik enigmatskoga tjednika “Kvizorama”.

Tvrtko Klarić, urednik

Pročitaj više